Page 70 - STAV broj 177
P. 70
STAJALIŠTA prozorsko okno
Piše: O jednoj neuspjeloj zabrani odlaska u džamiju
Safet POZDER
Kad hutba završi
na šalteru
Iako poprilično umoran, kući stiže dosta rano, ostavlja formular koji
sutra treba ponijeti u Mostar na televizor i, ne časeći ni časa, hvata se
motorke i zapovijeda ženi da krenu u šumu. Ispočetka se sve činilo
savršenim. Ipak, kada ga je umor savladao, odlučio je predahnuti,
ali mu nije polazilo za rukom da ugasi motorku. Obrni-okreni – ništa.
Motorka je jednako stenjala. Pokušao bi on još štošta. Međutim, kada
je žena ironično dobacila: “Viđala sam da je ljudi ne znaju upaliti, ali
da je ne znaju ugasiti, e to mi je novo!”, njegovom strpljenju došao je
kraj. Svom je snagom zafrljačio motorku u obližnji potok
Imami u svoje privatne zabilješke ima- priznati, takvih je tema u javnim me- je ljudi ne znaju upaliti, ali da je ne zna-
ju itekako mnogo toga staviti, od onih dijima danas ponajmanje. Pažljivo sam ju ugasiti, e to mi je novo!”, njegovom
mučnih i k’o zemlja teških momenata slušao kolegu koji mi je s osmijehom na strpljenju došao je kraj. Svom je snagom
do onih koji svojom spontanošću i ko- licu pripovijedao, pa ću pokušati da to što zafrljačio motorku u obližnji potok, lju-
mičnošću gotovo tjeraju suze na lice. O pr- vjerodostojnije pretočim na papir. tito pripalio cigaretu i odsječno naredio
vima neću. Radije bih ovo drugo, veselije. ženi: “Idi po nju!”
Riječ je o tipičnoj seoskoj porodici,
Prije toga bih napomenuo da sam bio tačnije mužu i ženi koji se bore za svoje E, tu i ženi “pukne film”, ali najpri-
u prilici sjediti s kolegom koji više od 35 mjesto pod suncem. Jednog dana, saznavši je strpljivo ode po motorku koja je neko
godina uredno bilježi sve što se dešavalo da su u opticaju neke vrste donacija, muž vrijeme krkljala u šipražju i sama se uga-
u njegovom džematu (službuje u istom se zaputi u grad kako bi se o svemu de- sila, a onda mu, onako kako to samo Her-
džematu cijeli život). Tu su desetine sve- taljnije raspitao. U općini je pokupio po- cegovka zna, očita bukvicu i istrese sve u
saka i notesa u kojima su uredno zabi- trebne formulare koje je trebao odnijeti u facu. U putu kući nije bilo razgovora. On
lježene sve uobičajene džematske stvari: neku od kantonalnih ustanova u Mostaru je šutio i pušio, a ona se ponosno šepurila
dženaze, mevludi, gostovanja predavača, i predati na dalju obradu. Usput je kupio iza njega. Tek je u neka doba procijedio:
vjenčanja, akcije uređivanja i dograđiva- motorku, što je u nas uobičajeni, ujedno i “Kakva si, ne bi me čudilo da zbog tebe
nja džamije, akike, ali i čitav niz drugih, kraći naziv za motornu pilu. Kupivši mo- sutra džaba spucam i u Mostar!”
naprvu ne tako tipičnih događaja koji su torku, ispunio je jedan, a ako mu upali
vjerno zabilježeni i predstavljaju pravu donacija, ispunit će i drugi dugo sanjani Nije mu replicirala. Ona je svoju po-
malu džematsku riznicu. Drugi kolega, san, a onda će punim plućima krenuti bjedu tog dana izvojevala i bilo je dosta.
opet, uredno vodi evidenciju svojih dže- u susret nekom novom, ljepšem životu.
matlija, i to tako da u svoje ćitabe vjer- Po običaju, žena je otišla u džamiju na
no evidentira sve važnije informacije o Iako poprilično umoran, kući stiže jaciju, a on je ostao kući. I, kad će nešto
svakom domaćinstvu: stručnu spremu dosta rano, ostavlja formular koji sutra biti, ono i bude.
roditelja, vrstu poslova koje obavljaju, treba ponijeti u Mostar na vidno mjesto
tok školovanja djece, materijalni status – na televizor, i to na pleteni milijetić Jedan mlađi momak bi e-mailom do-
porodice, aktivnost u džematu, pa čak i čiji se rub slijevao po vrhu ekrana – i, ne bijao Muderizove hutbe, koje bi, potom,
vrstu bolesti i eventualnu terapiju koju časeći ni časa, hvata se motorke i zapo- isprintao, umnožio i podijelio narodu
neko od ukućana koristi. vijeda ženi da krenu u šumu kako bi je u džamiji. Dijelio ih je i te večeri pa se
isprobao. Ispočetka se sve činilo savrše- žena vratila kući noseći papir na kojem
Naravno, neko će to shvatiti ovako, nim. Ipak, kada ga je umor savladao, od- je bila ispisana hutba. Vrlo je vjerovatno
a neko onako, ali je jamačno da nam ne- lučio je predahnuti, ali mu nije polazilo da te hutbe nikada nije ni čitala, ali ih je
dostaje kulture pisanja i bilježenja. No, za rukom da ugasi motorku. Obrni-okreni redovno donosila.
primarna namjera nije mi pisati o tome – ništa. Motorka je jednako stenjala. Po-
nego pribilježiti nešto što me je popri- kušao bi on još štošta. Međutim, kada je Ušavši u kuću, zatekla je muža kako
lično nasmijalo i relaksiralo, a, mora se žena ironično dobacila: “Viđala sam da spava pa ni njoj nije bilo druge nego se
zaputiti u carstvo snova. Papir s hutbom
ostavila je ondje gdje joj se najbliže zavr-
nulo, a to će biti – na televizor.
70 26/7/2018 STAV
