Page 71 - STAV broj 177
P. 71

Iako se ostatak priče da naslutiti, spo-  Jedan mlađi momak bi e-mailom dobijao Muderizove
menut ću kako su ranom zorom supružnici       hutbe, koje bi, potom, isprintao, umnožio i podijelio
popili kahvu. Muž se, nakon toga, obrijao     narodu u džamiji. Dijelio ih je i te večeri pa se žena vratila
i opremio za čaršije i pred sami izlazak iz   kući noseći papir na kojem je bila ispisana hutba. Vrlo
kuće zgrabio papir s televizora, tutnuo ga    je vjerovatno da te hutbe nikada nije ni čitala, ali ih je
u lijevi unutrašnji džep kaputa i bez mno-    redovno donosila. Ušavši u kuću, zatekla je muža kako
go priče zamakao kroz selo. Živu muku         spava pa ni njoj nije bilo druge. Papir s hutbom ostavila je
je vidio dok se potucao po zgradama i         ondje gdje joj se najbliže zavrnulo – na televizor
kancelarijama mostarskim, tražeći onu
u koju je trebao predati svoju aplikaci-          “Da sam aplicirao za izgradnju dža-       je uporno prebacivala krivicu na njega,
ju na dalju doradu. Kada mu je napokon        mije, možda bismo se nečemu i mogli           sugerirajući kako je morao gledati šta
pošlo za rukom, izvadio je papir iz kaputa    nadati. Ovako, nit’ sam šta pred’o, nit’      meće u džep i šta daje nepoznatoj ženi
i predao ga, pretpostavljam, ne tako lju-     ćemo šta dobiti.’”                            na šalteru, naravno, šeretski se smje-
baznoj službenici. Zapravo, i ako je bila                                                   huljeći onda kada bi bila sigurna da je
ljubazna, hutba koju je upravo primila u          “Pa što, bolan ne bio, zar nisi pred’o?”  muž ne gleda.
ruke morala ju je natjerati na određenu           “Jesam, al’ tvoju hutbu. Žena se usa-     Ostalo je nepoznato šta je bila tema
vrstu neočekivane reakcije.                   funjala dok je skontala šta sam joj dao.      hutbe kao i to kako se muž iskopeljao iz
                                              Obraz mi moj na pod spao. Da si mi u          neugodne situacije u Mostaru koja je do-
    “Gospodine, ja vam pola ovoga uopće       onaj mah bila blizu, namah bi te zada-        datno neugodna jer službenica nije bila
ne razumijem, a i ovo malo što kontam         vio, k’o mačku!”                              muslimanka. Poznato je jedino to da je
je sve samo ne aplikacija za donaciju!”           “Hej, teško meni! Pa, ja... Nisam je      kućnu čarku muž završio prijetećim to-
                                              valjda na televizor ostavila!? Pa, junače,    nom i ozbiljnim upozorenjem: “Da te više
    Kako je dalje tekao njihov razgovor,      gdje su ti oči, što ne pogleda šta uzimaš?    slučajno noge nisu odnijele u džamiju!”
koliko je sve to trajalo i kako se muž        Vela havle, vela havle...!”                   Nije ga poslušala. I sad ide u džamiju
uopće suzdržao da ne slupa sve pred so-           Prepirka je trajala još neko vrijeme i    i redovno uzima hutbe.
bom, nije poznato. Poznato je tek to da       nije teško naslutiti u kom je smjeru išla.    Ipak, ako ništa drugo, sad pazi gdje
je kući stigao ljut kao ris. U prvi mah,      Muž je istresao iz sebe sve ono što nije      ih ostavlja.           n
žena koja tokom dana nije ni oko baci-        uspio istresti na putu do kuće, a žena
la ka televizoru, nije razumjela ništa.
Tek kada je zapitala je li predao papire
i hoće li biti išta od donacije, uslijedilo
je pojašnjenje.

                                                                                                                    STAV 26/7/2018 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76