Page 11 - STAV broj 435

Mirza Bašić o danima nakon pada Srebrenice 1995.
DJEČAK KOJI JE USPIO

PREĆI PUT SMRTI

Vraćajući se mislima u drugu polovicu jula 1995. godine, naš sagovornik navodi da je uz ostale ljude
pokušavao pronaći put do Tuzle, a sve vrijeme čuli su se pucnji, rafali, detonacije i jauci. Nailazili su na
mrtve, iskasapljene, otrovane i ranjene kojima nisu nikako mogli pomoći. Najstrašniji horor-film uživo

se odvijao u šumama u okolini Srebrenice, a u njemu su patile, ali ne kao glumci ili statisti, nevine žrtve
koje nisu znale da li će žive dočekati naredni sat. Od strane neprijatelja bio je to bukvalno lov na žive i
cilj je bio uhvatiti i ubiti što više izbezumljenih i iscrpljenih Bošnjaka koji su se plašili i vlastite sjenke.

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ „Mislim da ga je trenutak oblikovao. Vraćajući se mislima u drugu polo-
Fotografi je: Ahmet BAJRIĆ Taj se dječak uspio prilagođavati situaci- vicu jula 1995. godine, naš sagovornik
ji, a momenti nade i želje da ponovo vi- navodi da je uz ostale ljude pokušavao
dim majku, oca, brata i sestru nosili su pronaći put do Tuzle, a sve vrijeme čuli
zgladnio i istraumiran, tada petnaesto- me sve vrijeme i, razmišljajući o našem su se pucnji, rafali, detonacije i jauci.
godišnji Mirza Bašić dvadeset i osam ponovnom susretu, lakše sam podnosio i Nailazili su na mrtve, iskasapljene, otro-
dana nakon pada Srebrenice 11. jula glad. Marš mira tim putevima prolazi od vane i ranjene kojima nisu nikako mogli
I1995. godine hodao je i skrivao se u 2005. godine, a ja sam tek prije pet godina pomoći. Najstrašniji horor-film uživo se
šumama s ocem Ademom i nekolicinom smogao snage da ga ponovo pređem. Mi odvijao u šumama u okolini Srebrenice,
komšija, dok se nisu domogli slobodne preživjeli drugačije doživljavamo taj put a u njemu su patile, ali ne kao glumci ili
teritorije u Kladnju. Bašić je godinama od Nezuka do Potočara. Psihički sam se statisti, nevine žrtve koje nisu znale da
skupljao snagu da opiše napetost trenutaka dugo pripremao za njega. Dobijete ‘fleš’ li će žive dočekati naredni sat. Od strane
dok ih je smrt vrebala na svakom koraku, na određenim mjestima, a gotovo svaki neprijatelja bio je to bukvalno lov na žive
a o čemu je u vrijeme trajanja Genocida korak tamo nosi tugu. Svako to mjesto me i cilj je bio uhvatiti i ubiti što više izbe-
zapisivao dnevna dešavanja. Njegov se podsjeti da sam baš tu vidio nekog ubije- zumljenih i iscrpljenih Bošnjaka koji su
dnevnik danas nalazi u Memorijalnom nog ili ranjenog“, naveo je Bašić. se plašili i vlastite sjenke.
centru u Potočarima, a ovih dana promo- U općem haosu koji je nastao 11. jula po- Bašić je danima tumarao šumama.
vira knjigu Spavaj obuven, sine. rodica Bašić je još uvijek bila na okupu, s tim Sada je bio i bez brata i bez oca. Osluški-
Govoreći o samom sebi u to vrijeme, da su majka Nezira i sestra Mirzeta bile među vao je pokrete drugih. Preplašen, nenas-
Bašić nam je rekao da misli da taj dječak ženama, djecom i iznemoglim starcima koji pavan i gladan, dječak se nije odvajao od
nije bio toliko ni snalažljiv, ni pametan, su evakuirani u Živinice, a Adem, Midhat i svojih komšija i poznanika. Jedni druge
ni hrabar. Mirza opredijelili su se za bijeg kroz šume. su hrabrili, upućivali su međusobno ri-
„Nas trojica smo se priključili koloni ječi utjehe... Pričali su i maštali o plano-
koja je krenula ka Tuzli i otac nas je sve vima šta će raditi kada stignu u Tuzlu, ali
vrijeme držao za ruke. Sada sam svjestan ni sami nisu vjerovali u istinitost riječi
koliki su to teret i odgovornost bili. U tim koje su izgovarali.
trenucima ni on nam nije mogao pomoći „Nakon prvog pokušaja da pređemo
da sputamo strah. Dva puta smo se oti- Crni vrh, nas trojica, Muhizin Omerović,
mali i brat i ja na Kameničkom Brdu, jer Hasan Mehmedović i ja, vraćamo se do
usljed eksplozija nismo mogli kontrolira- Konjević-Polja. Muhizin i Hasan su s tog
ti svoj strah i svoje pokrete. No, dva puta područja i poznaju teren pa su odlučili da
nas je otac i uspijevao pronaći u tom mra- se sklonimo u jednom selu koje nije na
ku. Međutim, treći i posljednji put kada putu kretanja trupa ka Tuzli. Našli smo
se desio napad poslije ponoći, razbježali jednu koliko-toliko uslovnu kuću u ko-
smo se i više se nikada sva trojica nismo joj smo imali vremena da razmišljamo o
spojili. Iz vidokruga sam izgubio oca, a s tome kako preći Crni vrh i doći do Balj-
bratom sam cijelu noć proveo u nekom kovice kod Sapne, gdje su bili naši bor-
šumarku. Narednog smo jutra počeli ci. Vidio sam da Muhizin nešto zapisuje
bježati obojica, ali nije me mogao stići i u jedan rokovnik. Pitao sam ga šta radi i
izgleda da je on u jednom momentu kre- rekao mi je da već odavno piše dnevnik.
nuo u jednom, a ja u drugom pravcu. Od U toj kući su bili neki stari udžbenici i,
tada više ne znam šta se s njim desilo.“ dok sam pregledao šta mene zanima da

STAV 7/7/2023 11
11
2
/
0
3
2
7
V
TA
S
/
7