Page 13 - STAV broj 435

“Proces traženja nestalih
je dug i dosta je pomogao
brojnim porodicama, ali svaki
pronalazak kostiju naših
najmilijih otvara nam ponovo
naše rane. To je neophodan,
ali i veoma težak proces.
Nismo još identificirali mog

brata i pomalo se pribojavam
tog dana. Kako će tada
biti, ne znam. Nažalost,
pravda nikada neće biti
zadovoljena, bez obzira na
to kakve presude donosili
međunarodni i domaći sudovi.
Srebrenice, pronijela se vijest da se neda- Sam dolazak na slobodnu teritoriju, za Živimo u takvom ambijentu
leko pojavio neki čovjek koji je došao iz ove izmučene ljude i dječaka, predstavljao
Žepe, da se zove Adem i da traži sinove. Za je kraj rata. gdje se Genocid negira,
mene je to bila važna informacija i počeo „Onog momenta kada sam došao u Kla- vrijeđa i odbacuje. Mi koji
sam trčati ka tom selu. Tu sam našao oca u danj i kada su mi dali komad bijelog hljeba,
jednoj kući. Kada me vidio, rekao je: ‘Haj- mi to kažemo ‘kupovni hljeb’, onaj iz peka- smo preživjeli Genocid imamo
de da barem nas dvojica idemo zajedno!’“ re, za mene je rat stao.“ obavezu da o njemu pričamo.“
Na Udrču su Adem i Mirza s još tri-če- Istog dana autobusom su iz Kladnja
tiri čovjeka odlučili da krenu prema Klad- prevezeni do kasarne u živiničkom nase-
nju, umjesto ka Sapni. lju Ciljuge. do mame, koja je samo ponavljala: ‘Šta je s
„Do tada smo više puta pokušavali pre- „Rekli su nam da tu čekamo, jer svakog Midhatom?’. Otac joj nije mogao dati od-
ći prema Tuzli, odnosno doći do Sapne, ali jutra dolaze porodice iz šatorskog naselja u govor“, ispričao je Bašić, a tada su mu, prvi
nismo uspijevali. Otac je slijedio smjernice Dubravama, koje je udaljeno nekoliko kilo- put tokom našeg razgovora, oči zasuzile.
i staze kojima su ljudi prije nas uspjeli pre- metara, a također je na području Živinica, „Htio sam ružne stvari ostaviti iza sebe
ći i doveo nas je do jednog kanjona. Prije i raspituju se da li je neko vidio nekog nji- i pronaći svoje preživjele drugove, narednog
nas, čuli smo, tu je bila zasjeda, ali, hvala hovog ili do njih stigne poruka da je neki se mjeseca upisati u školu... Mislim da mi je
Bogu, mi smo ranim jutrom uspjeli neopa- član porodice uspio preći pa oni dolaze da to mnogo pomoglo. Uhvatio sam se knjige
ženo proći i kroz kanjon smo izašli na cestu to provjere. Tu smo prenoćili i sutra nam i tinejdžerskog života i pokušavao sam na-
koja vodi do Kladnja. Ne znajući tada gdje je neko rekao da će naši doći po nas. Iza- doknaditi sve ono što sam u protekle četiri
se nalazimo, krenuli smo lijevo i put nas je šao sam iz jednog hangara i ugledao sestru godine propustio. Na vrijeme sam završio
doveo do tunela, a za nas je to bio znak da Mirzetu kako dolazi. Nisam joj smio prići, školu i fakultet i potom sam zasnovao po-
smo uspjeli preći. Sedmog augusta domo- jer mi je bilo teško. Dugo je nisam vidio rodicu. Kada sam sazrio i sam postao otac,
gli smo se slobodne teritorije. Sa mnom je i nisam znao u kakvom je stanju. Nisam razumio sam svog oca. Nakon dvadeset i
bio otac Adem, komšije Hidan i Lutvo iz znao ni kako će reagirati, ali vidio sam da osam godina, tek sada sam bio spreman svoja
Bratunca i jedan Šaban iz Srebrenice...“, je dobro, a ona je prišla, zagrlila me i po- iskustva uobličiti u knjigu“, naveo je Bašić.
priča Bašić. čela je plakati. Zatim je oca i mene odvela Brat Midhat nije pronađen. U međuvre-
menu, majka Nezira je preselila na bolji svijet.
“SPAVAJ OBUVEN, SINE” „Proces traženja nestalih je dug i dosta
je pomogao brojnim porodicama, ali svaki
„Naslov ‘Spavaj obuven, sine’ odnosi se je, ali sam to morao ispoštovati. Na mene pronalazak kostiju naših najmilijih otvara
na dane s početka Agresije na Bosnu i je to ostavilo snažan utisak i mislim da to nam ponovo naše rane. To je neophodan, ali
Hercegovinu, kada su nas roditelji prije ima jaku poruku. Kao dijete ulazite u vi- i veoma težak proces. Nismo još identifici-
spavanja savjetovali da legnemo odjeveni hor rata, ne znate i ne razumijete šta se rali mog brata i pomalo se pribojavam tog
jer smo bili blizu linije razgraničenja. Svaki dešava, ali se prilagođavate novim uslo- dana. Kako će tada biti, ne znam. Nažalost,
napad i svaka pucnjava bili su nepredvid- vima. Knjiga je napisana iz ugla djeteta, pravda nikada neće biti zadovoljena, bez
ljivi i uvijek smo očekivali da bi četnici mo- iskreno kako sam doživio i vidio vlastitim obzira na to kakve presude donosili među-
gli doći do nas. Roditelji su nam govorili očima. Djeca ne znaju lagati i mislim da narodni i domaći sudovi. Živimo u takvom
da spavamo u odjeći, umjesto u pidžami. bi bilo dobro da što više ljudi u današnjoj ambijentu gdje se Genocid negira, vrijeđa i
Imao sam tada dvanaest godina i rekli su bh. svakodnevnici, kada smo svjedoci ra- odbacuje. Mi koji smo preživjeli Genocid
mi da spavam i obuven. Bilo je veoma zličitih previranja, kada se javljaju strah i imamo obavezu da o njemu pričamo. Niko
teško zaspati i spavati s obućom na no- neizvjesnost, pročitaju moju i knjige slič- nam ne može reći da lažemo, jer živi smo,
gama. Budio sam se često i smetalo mi nog sadržaja“, naveo je Bašić. a ono što smo vidjeli svojim očima niko ne
može negirati“, zaključuje Bašić. n

13
STAV 7/7/2023 13
2
/
0
3
2
7
V
TA
S
/
7