Page 17 - STAV broj 435
P. 17
viteštva. Stigao iz Garašaninove risarije ve- srpskim mlekom i srpskom krvlju, i odne- neke indoktrinirane imaginacije. Ako išta
likosrpstva, terorist žrtvu kamom oslobađa govala ih je u srpskoj kolevci, a zadahnula drugo, morao bi shvatiti: ko je neprijatelj
bogoljublja, čovjekoljublja, rodoljublja. Da- ih je srpskim duhom i srpskom mišlju.“ susjedove slobode, ne može biti prijatelj
kako, žrtvu valja obezvrijediti na četnički na- Mitomanska mašta bjelodano svjedoči svoje. Prošlo je vrijeme bespogovorne po-
čin: sjeckanjem. Gdje to mi živimo? Prema da su Srbi svijet zadužili time što su prvi tčinjenosti. Svirepost i nečovječnost mora-
uputama narodnog znanstva, obred počinje otkrili plug, čekić, ralo, srp, motiku, kosu. ju biti kažnjeni.
mrvljenjem žrtve sve dotle da se nema što U svojim očima Srbin je historijska ličnost Ovdje bujaju gorski tokovi jednog veli-
zakopati. Doista, vraća se mitsko pradoba. višeg reda. Ideologija velikosrpstva stvara kog besmisla. Nameće nam se osjećaj kriv-
Čerečenje se događa sad i ovdje a ne u ne- začarane krugove nezaboravne slave. Mašta nje za nešto što nismo učinili. Epski narod
koj uljepšanoj bajkovitoj zemlji. Obred je je u vojničkom maršu. To djecu uče: prako- pogrešno vođen od pojedinih slučajnika, eto,
to zamjenjivanja cjeline dijelom. Ide se u lijevka Srba je bila Indija. Jedan dio posve- zločinom troši užgane strasti. Zatočenici smo
usitnjavanje sve dok ne dođe do duše. Tako ćenog naroda vladao je i Mezopotamijom. samovolje i neobuzdane divljine strasti onih
je, sve treba zatrijeti. Ritualna struktura Srbi su naselili i Italiju. Dakako, i Španjol- što se kadikad pozivaju na velika kulturna i
kanibalističke ideologije govori da se mora sku. Hadrijan, Trajan, svi rimski carevi bili civilizacijska dostignuća. Kako se sačuvati
ubiti crkva i džamija. I svetinje zatrijeti, pa su srpskog porijekla. Pod vodstvom svog gomile što, anonimna i neprebrojiva, ave-
naseliti svoj živalj. Da čovjek još uvijek živi velikog vožda Totila hrabri Srbi srušili su i tinjski i sotonski traži smrt?
na rubu sebe najbolje dokazuju atavističke Zapadno Rimsko Carstvo. Državnim uda- U knjizi Srbija i Albanci Dušan Popo-
sklonosti naslađivanja. Kad ubiju branioca rom protiv kneza Zdeslava, velikog Srbina, vić kaže i ovo:
ognjišta, oslobađaju ga sveukupne duhov- knez Branimir okrenuo je zemlju Rimu, te „Nije se mnogo čuditi grubim instinkti-
nosti. Grobove preorati da se ne zna kome su se tako Hrvati odrekli srpskog imena i ma naše seljačke mase za čije se školovanje i
je naselje pripadalo. Doprinos saznanju da stare vjere. Prema tome, dok se na srpskoj civilizovanje ova država nikad nije brinula;
su granice saznanja neodredive. Doista, zna- zemlji nije pojavilo rimokatoličanstvo, Hr- ne treba se zgranjavati ni nad uskim i bed-
nost je nemoćna shvatiti tajnu bića. vati su bili Srbi. A šta je tek s Bošnjacima? nim političkim i duhovnim horizontom na-
Naše vrijeme mjeri se brojem ubijenih, Njihovo historijsko prekrojavanje vrši se ših vojnih komandanata koji su vaspitani da
izbodenih, zaklanih, pougljenih, nestalih, „nožem, žicom i Srebrenicom“. Ko ne vje- hladnokrvno, zlikovačko ubijanje desetina
pregaženih. Krovove nam ruše granate ruje, steći će ga teška kletva. Srbi svi i svu- i stotina Arbanasa, njihovih žena i njihove
„bratstva i jedinstva“. U našoj domaji mir da, to je jedan jako izabran narod. I mudri dece smatraju kao neki heroizam...“
je zabranjen. Ubojice masakriraju svaku i hrabri preko svake mjere, a drugi su, eto, A u časopisu Filozofskog društva Teorija
istinu o osnovnom pravu čovjeka na život i genocidni. broj 3-4/87. Vladeta Jerotić piše:
radost. Četnik je opsjednut lubanjama, cje- Kosovski boj ugaoni je kamen srpskog „Kada se pojedincu ili narodu dešavaju
vanicama, trulim ili nagorjelim ljudskim hrama. „Državna veličina izgubljena na Ko- zle stvari, onda je svakom ko hoće da mirno
mesom, pobjedama, grobovima, slavom. sovu mora biti vraćena“, a time i sv. Sava i razmišlja o događajima na pameti pitanje:
Da, odgajali su ga kao biće poslanja. Rad je njegova slava, i slava Dušana Silnog, i svi koliko smo sami krivi, šta smo sami dopri-
poniženje za izabrane. U svijesti i u običaju Nemanjići. Srbi su spasili kulturu i civili- neli da nas mrze, gde smo i kada pogrešili?“
mu je pretjerivanje. Godi mu uljepšana sli- zaciju Europe, pravi antemurale christianita- Na pitanje što treba očekivati u vezi sa sazri-
ka o „slavnim“ precima. Učili ga tako, nije tis. Okolni narodi za svoj opstanak moraju jevanjem srpskog naroda, Jerotić odgovara:
izmislio: „Srbi su u Makedoniji živjeli pri- zahvaliti Srbima. Neprijeporno je: srpska „Njegovu adolescentnu žustrost i emotivnu
je Krista! Sv. Irenej je bio Srbin. Car Kon- moda određivala je ukus Europe prije Pariza. nezrelost u reagovanju, nerazvijen smisao za
stantin je bio Nišlija. Nema dvojbe: Srbi su Ne treba kriti. Slavenofilska svijest zajednicu, a opasno negovanje individual-
i sv. Stratonik, a i Dimitrije. O braći Ćirilu protkana je borbom protiv europske civi- no-anarhičnih elemenata u sebi, pohlepnost
i Metodu u „Srbobranu“ se može pročitati lizacije koja hoće najrealniji prosperitetan prema vlasti, potkupljivost i sklonost izdaji,
i ovo: „Majka Srpkinja ih je zapojila čistim život, a ne mitske slike i znakove, simbole precenjivanje svojih bioloških i intelektu-
alnih snaga što direktno vodi ne samo rasi-
O AUTORU panju ovih snaga, već i težnji ka samouni-
štenju uz gotovo potpunu otsutnost svesti
Književnik Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 1930. – Zagreb, 2007) bio je poznat kao pi- u ovoj pogubnoj težnji“.
sac povijesne sudbe Bosne od srednjovjekovlja do danas. Najbolju je recepciju doživio Dok su čerečili Sarajevo i Dubrovnik,
u Hrvatskoj, gdje je primio dvije ugledne nagrade (knjiga „Kolo bosanske škole smrti“ barbari su netremice ubijali viševjekovne
dobila je nagradu Željezare „Sisak“ kao najbolja knjiga eseja objavljena u bivšoj Jugo- gradske kulture. Time oni ne samo da su
slaviji godine 1984, a knjiga „Kolo tajnih znakova“ nagrađena je najvišom hrvatskom skrnavili našu romaniku, gotiku, barok...,
nagradom „Vladimir Nazor“). No, taj proces prepoznavanja još nije završen jer riječ je o već su jasno i glasno bestijalno razarali Eu-
pjesniku, romansijeru, esejisti, radijskom piscu i dramaturgu. Njegova trilogija, koja uz ropu. Iskustvo i znanje o drugima mora nas
rečene knjige ubraja i naslov „Kolo svetog broja“, po svojoj stilskoj i sadržajnoj osebuj- vraćati nama samima.
nosti i danas zadržava kultni status. Spomenimo još njegove knjige pjesama „Tišine se Tenk se skriva u univerzumu zločestoće.
ne mogu odreći“, „Zvona i usne“; monografi ju „Kozara“; knjigu pripovjedaka „Borkina Pokaže se kad narastu strasti da bi postao rana
ljubav“ te romane „Ne zaboravi sviralu baćo“, „Smrt nije kraj“, „Mrav i aždaha“, „I noć… što nikad ne zaraste. Tenk ne umije posadi-
i dan“; „Divin“, „Ikona bez boga“ i „Vučje grlo“. Autor je mnogih radiodrama i radioko- ti drvo, ali ga umije iščupati i osakatiti mu
medija, između kojih izdvajamo: „Bezazlene vukove“, „Obračun“, „Koga voli Ladislava“, hlad. General Uzelac svojim potčinjenima
„Pismo idolu“, „Nasilje hipotalamusa“, „Apage, satanas“. Uz to, Idrizović je dramatizirao je uporno ponavljao: „Jedan tenk je važniji
više od stotinu romana domaćih i stranih autora za zagrebačku radijsku emisiju „Radio od hiljade crkava i džamija.“
roman“. Napisao je nekoliko scenarija i sinopsisa za dokumentarne i igrane fi lmove, Ima li se tu što reći?
a prevođen je na više jezika. „Stav“ iz autorove bogate književne ostavštine objavljuje Umni ljudi kažu da nije ljudski bilo kome
manje poznate eseje i putopise. Žanrovi su to u kojima je Idrizović briljantno funkcioni- željeti smrt, bolje je sebi poželjeti dug život,
rao te je doista velika šteta da iza sebe nije ostavio obimniju građu. a Gandhi: „Tamo gdje se mora birati između
kukavičluka i nasilja, ja sam za nasilje.“ n
17
STAV 7/7/2023 17
2
/
0
3
2
7
V
TA
S
/
7