Page 29 - STAV broj 410

su se odbijali o okolne zidove i prozore.
Povrh svega su neki svirači izašli na spo-
menutu crvenu binu i izvodili druge pje-
sme Zdravka Čolića, uporedo s užasnim
treštanjem razglasa iz kafića. Te noći tri-
jumfa neukusa, papanluka i histerije ova
ulica nije bila ni za šetnju, a o spavanju
njezinih stanovnika nije se moglo ni go-
voriti. Nešto se slično u Štrosmajerovoj
događa i ljetnom razdoblju, samo s dru-
gim zvučnim repertoarom. U obližnjem
Hotelu “Central” neki su gosti otkazali
svoju unaprijed rezerviranu sobu da bi se
premjestili u mirniji dio grada jer su im
se prozori tresli od zvučnih udara.
Što se tiče promocije Zdravka Čoli-
ća, njegovog opusa i njegovog zavodljivog
osmijeha upućenog naivnim Sarajlijama ili
svom starom komšiji s Banovog brda, ope-
racija je uspjela. Ko god da je odlučio na-
praviti ovu šaradu u korist indoktrinacije
Sarajlija emotivnom jugonostalgijom, sada
već “jugofuturizmom”, uspio je. Najmanje
je zapravo riječ o Zdravku Čoliću, a mnogo
više o emocijama. Usput je riječ i o umnom
vraćanju ljudi u prošlost i njihovom zadr-
žavanju u toj prošlosti; riječ je o umnom
blokiranju zbog kojeg onda nije moguće
raspoznati razliku između lijepih privatnih
uspomena iz mladosti i društveno-političke
propagande pod kojom se živjelo.
Kada je otkrivena poslijeratna bliskost
Gorana Bregovića s porodicom Radovana
Karadžića, već je bilo kasno za svijest ve-
ćine stanovnika Sarajeva, jer ih je odavno
bila opila Bregovićeva muzika u kombi-
naciji s vlastitim sjećanjima na mladost
od 24 sata. Kada je ponovo zalijepljen iz sedamdesetih ili osamdesetih godina.
isti letak, još brže ga je skinuo neki mla- Bregovićevo nježno fotografsko očijuka-
dić pričajući kako ovim lecima “neki šire nje sa Sonjom Karadžić, Radovanovom
mržnju”, da je “Čolić dijete ovoga grada” kćerkom, prošlo je relativno nezapaženo.
i slične patetične banalnosti. Nešto malo uzburkanosti izazvala je nje-
gova starija izjava o tome kako sebe nije
VIBRACIJAMA PROTIV RAZUMA mogao zamisliti u opkoljenom Sarajevu –
Ova vrsta izložbe, osim što ima svoj da nosi kanistere s vodom – ali je ta bura
manipulativni karakter, očito uspješan, kratko trajala. Zato je mogao sebe zami-
može se posmatrati i kao vrsta nametnutog sliti u Beogradu kako nastupa finansiran
vizualno-psihološkog terora. Ljude koji Dan-dva prije obilježavanja Nove Miloševićevim novcem i snima muziku
ovdje stanuju ili često prolaze kroz ovu godine ovom ulicom je, blago rečeno, za Kusturicine filmske projekte dok traje
ulicu niko nije pitao šta misle o iznenad- treštao zvučni teror. Nekoliko kafića u opsada njegovog rodnoga grada.
nom zatrpavanju ulice ogromnim poste- Štrosmajerovoj do maksimuma su poja- No, i dalje je najmanje do njih – do
rima i kartonskim “barikadama”. čavali razglase puštajući različite Čolićeve Čola i Brega – a mnogo više do građana
Nažalost, nije sve ostalo samo na vi- pjesme – sve istovremeno. Vibracije su Sarajeva koji sami biraju da sanjaju lažne
zualnom udaru na ono malo preostalog se sudarale, sve se pretvorilo u luđačko snove. Sarajlije više vole spavati i sanjati
zdravog razuma, nego se desio i audioteror. bubnjanje nepovezanih zvukova, koji nego se probuditi i suočiti s neprijatnim,
ali i korisnim podacima. Po automatizmu,
Neki su, bježeći iz napadnutog Sarajeva 1992. godine, odlazili ne vole ni one koji ih bude iz takve vrste
sna. Do kada će spavati, ne zna se, ali se
onamo odakle su napadi pokretani – u Beograd. Neki su se ondje probuditi mogu na više načina, među ko-
zadesili u vrijeme početka opsade i odlučili tu ostati. Bilo je i jima su i neki neprijatni i bolni, u čemu
već imaju iskustva.
onih koji nisu imali gdje ili nisu znali kako, ali Čolić, Bregović, Trenutno ne djeluje kao da će ra-
Karajlić, Kusturica te još neki slavni sarajevčani iz jugoslavenskog zum prevladati, bar ne kod većine, ali
treba zadržati i optimizam jer ni ovo
razdoblja ne pripadaju takvoj kategoriji – oni su izabrali. nije prvi put. n

STAV 13/1/2023 29