Page 42 - STAV broj 410
P. 42

DRUŠTVO



          izmijenilo se do danas zaista mnogo ima-  poslije, kada sam postao svjestan ozbiljno-
          ma i mujezina, tevhidara, džuzhana i učača   sti te nakane, nije bilo mjesta za povratak.
          mukabele u Gazi Husrev-begovoj džamiji,   Bio sam marljiv. Učio sam u kući, napolju,
          pa i u cijelom Sarajevu, i žao mi je što nji-  u kukuruzima, čak i stojeći kasno noću jer
          hova imena i prezimena nisam zapisivao,   sam znao da ću zaspati ako legnem. Tako
          čisto da imamo jedan historijski pregled”,   sam prkosio Iblisu, l. a.”, govori nam o svo-
          na početku nam je rekao hadži hafiz Vehbi-  joj disciplini tokom učenja hifza.
          ja-efendija Šećerović. Danas živi u mahali   Hadži hafiz Sinanudin-efendija So-
          i vodi zikr u džamiji u kojoj je baš njegov   kolović bio je alim koji je predlagao da se,
          muhafiz hadži hafiz Mujić tokom Drugog   tada još mladić, Vehbija-efendija Šećero-
          svjetskog rata živio i bio imam, a, kako kaže   vić rasporedi u Sarajevo na službu. U isto
          hafiz Šećerović, i to je Allahova odredba.   vrijeme Mustafa-efendija Čolić dolazio bi
                                            iz Jajca i tražio da ga rasporede u grad na
          DJETINJSTVO I MLADOST             Plivi u novoizgrađenu džamiju.
            Rodio se 20. oktobra 1949. godine u   “Ipak, Allahova je volja bila da dođem
          selu Palež nadomak Kiseljaka, kada je ko-  u Sarajevo, i to uz pomoć Sinanudin-efen-
          munizam bio još u povoju. Prisjeća se kako   dije Sokolovića, mog drugog muhafiza, po
          je izgledalo njegovo djetinjstvo i kako se u   kojem je i moj prvi sin, koji je poginuo u
          tom teškom vaktu učilo o vjeri.   ratu, dobio ime. On je ugovorio da u Bi-
            “U mom je selu gotovo sto posto mu-  stričkoj džamiji klanjam teraviju i da u ne-
          slimanskog stanovništva držalo do islama.   koliko sarajevskih džamija, među kojima
          Međutim, borba na Allahovom putu ne-  je bila i Careva džamija, učim mukabele.
          minovnost je u životu svakoga od nas, a to   Kada sam proučio četvrtu mukabelu i za-
          je borba između dobra i zla. Tada su naše   putio se na ulicu, shvatio sam da nemam
          majke i očevi, nane i dede navlačili velike   gdje. Valja zanoćiti, valja i sehuriti. I tako
          zarove za prozore da se ne bi vidjelo svje-  stojim nasred Baščaršije, gdje su tramvajske
          tlo kada bi došao muhafiz da nekoga uči o   šine, s nekim cekerom u koji mi je rahmetli
          Časnom Kur’anu. U jednoj sobi skupili bi   majka spakovala nešto hrane i garderobe i
          desetero djece iz mahale, pustili bi ih da se   razmišljam gdje provesti vrijeme do jacije.
          igraju, kako niko ne bi posumnjao da se u   Znate, ja sam se milion puta uvjerio u po-  on barem malo odužio mome ocu”, priča
          toj kući uči hifz. Dobro se sjećam da bi se   stojanje Allaha, dž. š., i u Njegovu pomoć,   nam hafiz Šećerović uz napomenu da su i
          rahmetli majka Rabija tresla dok bi prino-  a ovo je bila samo jedna od tih potvrda. U   Safet-efendija Žolja i njegov otac preseli-
          sila tacnu s kahvom plašeći se hoće li neko   tom momentu prilazi masi u kojoj sam i ja   li na ahiret a nisu mu ispričali o kojoj se
          pokucati na vrata. ‘Čuvari reda i poretka’   muškarac omanjeg rasta i avazile pita pre-  tačno pomoći radilo.
          pratili bi muhafiza Mustafa-efendiju Muji-  ziva li se iko Šećerović. Prilazim mu, pru-  U to vrijeme, u doba komunističke
          ća kuda bi on išao s akšama, u koju će kuću   žam ruku i predstavljam se. On mi odvrati   vlasti, kaže da je bilo vrlo teško čovjeku
          ući. Tako da su oni uvijek bili informirani   da sam njegov musafir taj mjesec. To je bio   posvećenom vjeri prilagoditi se životu u
          i to, nažalost, preko ‘naših’ ljudi. Vrlo je   Safet-efendija Žolja. Znači, došao sam sa   Sarajevu, gradu koje tare, melje i drobi sve
          teško bilo, ali se izdržalo. Elhamdulillah,   sela u jedan veliki grad kao što je Saraje-  pred sobom. Njemu su stari ljudi, s koji-
          opstali smo i opstajat ćemo i dalje”, sjeća   vo, ne znam nikoga, ne znam ni gdje sam   ma se najviše volio družiti, tada govorili da
          se Šećerović svog djetinjstva.    ni kamo ću, tako da me i strah uhvatio od   će on dobro vidjeti šta je Sarajevo i šta je
            Bio je, kako se to narodski kaže, živo   tog susreta sa strancem. Pošto nisam imao   život u Sarajevu. Da se čovjeku koji vjeruje
          dijete. Priznaje da je bio takav i u mekte-  drugog izbora, krenuo sam za njim. Nakon   dove uslišavaju, kaže, opet je on tome živi
          bu te da je sve počelo, nasmiješio se dok   nekoliko dana noćenja kod njega pitao sam   primjer. Govori da mu je čast što je drugo-
          ovo priča, iz dječijeg prkosa.    ga šta je bio razlog da me pozove svojoj kući   vao i učio od velikih ljudi kao što su hafiz
            “Moj brat, stariji od mene sedam godi-  i tako fino me ugosti. On mi je samo kratko   Kamil Silajdžić, hafiz Ibrahim Trebinjac,
          na, znao je na početku više sura iz Časnog   odgovorio da ne mogu ni pojmiti koliko   hafiz Ismail Fazlić, te hafiz Mahmut Tra-
          Kur’ana od mene. Tako da sam se, iz ne-  je moj rahmetli otac Zahid njemu valjao   ljić, koji je ostavio u emanet da ga baš hafiz
          kog inata, takmičio s njim, želio sam znati   i da mu to nikada neće zaboraviti, a da je   Šećerović ogasuli, klanja mu dženazu i za
          više. To je sve, naravno, bila dječija igra, ali   mene Allah, dž. š., samo poslao kako bi se   njega obavi hadž, što je i učinio.
                                                                                  “Tek sam nedavno u javnosti prvi put
                                                                               progovorio o tome kako sam se našao u
          “Naše majke i očevi, nane i dede, navlačili su velike zarove         Gazi Husrev-begovoj džamiji, generalno
          za prozore da se ne bi vidjelo svjetlo kada bi došao muhafiz         u Gazi Husrev-begovom vakufu. Bilo je
                                                                               vrijeme podne-namaza. Ušao sam u harem
          da nekoga uči o Časnom Kur’anu. U jednoj sobi skupili bi             ove naše ljepotice, uzeo abdest na šadrva-
          desetero djece iz mahale, pustili bi ih da se igraju, kako niko      nu i popeo se na mahfil, balkončić gdje su
                                                                               bili mujezini. U tom momentu, kada sam
          ne bi posumnjao da se u toj kući uči hifz. Dobro se sjećam           bacio pogled pravo, vidio sam imama kako
          da bi se rahmetli majka Rabija tresla dok bi prinosila tacnu         se kreće prema mihrabu, s ahmedijom na
                                                                               glavi i u predivnom džubetu. Ja sam tada
          s kahvom plašeći se hoće li neko pokucati na vrata. ‘Čuvari          uzdahnuo i bukvalno u dovi pitao Allaha,
          reda i poretka’ pratili bi muhafiza Mustafa-efendiju Mujića          dž. š., šta insan treba učiniti da bude bilo
                                                                               šta u Gazi Husrev-begovoj džamiji, bilo
          kuda bi on išao s akšama, u koju će kuću ući.”                       šta da radi. Sjetimo se da je ulema uvijek



         42  13/1/2023 STAV
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47