Page 54 - STAV broj 410
P. 54

DRUŠTVO


          Zapisi između ratova (145)

          U NEKIM DANIMA ČOVJEKA




          MOŽE UGRIJATI SAMO



          TOPLA PUŠČANA CIJEV





         Nismo imali pojma gdje su četnici. Spustio sam torbu, izvadio dvije bombe i dao ih Hariju.

         Bacio ih je obje, ja treću. Pucnjava je i dalje odjekivala, više nismo znali odakle sve dolazi.
         Čučali smo iza ruba tranšeje i spremali se krenuti naprijed. Odjednom se ispred nas pojaviše
         dva agresorska vojnika. Kako smo čučali, nisu nas na vrijeme primijetili.


         Piše: Amir HASANOVIĆ

               reći je ili četvrti dan kako smo na
               liniji razgraničenja na Krečanama.
               Januar pokazuje zube na svakom
         Tkoraku. Noći su ledene, studen ste-
          že, najviše pred zoru. Ponekad s naše desne
          strane čujemo rafale koje naši upute prema
          četnicima čim im šta bude sumnjivo. Gore s
          brda i preko onih poljana neprekidno pušu
          hladni vjetrovi. Jutros je vjetar bio tako jak
          da je do zemlje povio bagremove. Kad bismo
          samo nakratko izvirili i osmotrili okolinu pre-
          ko magistrale, prvo bismo na licu osjetili bol
          od udara vjetra pa tek onda studen.
            Ubrzo nakon što smo stigli na položaje,
          pao je snijeg. Polovina ga se istopila pod ki-
          šom, a ono se druga polovina zaledila. Drva
          za ogrjev bila su mokra, ložili smo parket s
          poda susjedne kuće napola razvaljena ten-
          kovskom granatom.
            Šćućureni na samom ulazu u zemunicu,
          Osman i ja nizali smo redenik za njegov mi-
          traljez. Kako sam uzimao koji metak, on se
          doslovno lijepio za prste od hladnoće. Kad
          bih huknuo iz usta topli zrak, on se na metku
          odmah ledio i pravio bijeli svjetlucavi omotač.
            Haris je gore, na vratima zemunice. Zub
          ga boli od jučer i nije baš druželjubiv.
            Osman i ja bili smo pri kraju posla. Nešto
          smo pričali i gledali prema trojici naših voj-
          nika koji su kroz tranšeju išli prema nama.
          Bili su pretjerano opušteni, nisu se dovoljno
          saginjali, a kad su nam prišli blizu, uspravili
          su se prije nego što je trebalo. U tom smo tre-
          nutku čuli kako nam iznad glava naglo pro-
          zuja hitac u njihovom smjeru, nakon čega se
          prolomio pucanj iz šumarka preko puta nas.
            S vrha grudobrana, ondje gdje su se za-
          tekla njih trojica, u zrak su poletjeli zemlja,
          snijeg i sitno kamenje. Stvorila se zavjesa kroz



         54  13/1/2023 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59