Page 55 - STAV broj 410
P. 55

koju ih više nismo mogli vidjeti. Kad se sve
          to sleglo, više nisu bili na vidiku. Bilo nam
          je jasno da su naglo spustili glave, ali nismo
          znali je li iko od njih trojice pogođen. Išče-
          kivali smo da se iz tranšeja barem neko od
          njih pojavi ili da poviču i pozovu upomoć.
            Nakon nekog vremena izašli su pognuta
          samo dvojica. Skočio sam i zavikao: “Gdje
          vam je Safet?” Jedan od njih samo je hlad-
          no pokazao prstom preko sebe i rekao: “Eno
          ga tamo, ostao tražiti metak.” Nisam mogao
          vjerovati, pa sam skočio i otrčao prema mje-
          stu na kojem sam ga posljednji put ugledao.
          Kad tamo stvarno Safet čučnuo, uzeo okvir od
          puške i pipa iznad sebe tražeći mjesto gdje je
          udarilo ono zrno. Teško je bilo sebi objasniti
          kako su nam sve te ratne strahote i opasnosti
          s vremenom postale svakodnevna i normalna
          pojava i da smo sve ono što bi završilo bez
          posljedica odmah pretvarali u humor, u šalu.
            Neko od naših mu dobaci: “Ma nije te htio
          pogoditi, mislio je zbog brade da si njihov.”   bila u onom snijegu i zemlji. Dok sam je   nastala strahovita pucnjava. Komadi zemlje
          Ostali se zacerekaše. Već smo svi bili dobro   uzeo i otresao, njegov mitraljez je zatre-  i leda iznad naših glava letjeli su na sve stra-
          zabradatili, prsti su nam bili crni od baruta,   štao. Svi smo zapucali. U istom momentu   ne. Ja sam se nabio u lijevi, a Hari u desni
          a ujutro se više niko nije umivao. Ustvari, mi   s našeg dijela linije a i lijevo od nas sve se   zid tranšeje. Četnik koji je ležao prvi prema
          jutro više ne doživljavamo kao nekad, jer se   prolomilo od rafala. Tenk je imao na sebi   nama krkljao je i širom raširenih očiju gle-
          svaka dva sata uvlačimo u zadimljenu i me-  neko bijelo platno oko cijevi i gore na ku-  dao u nas. Krv mu je liptala na usta dok je
          mljivu zemunicu ne bi li se malo zgrijali, a u   poli. Išao je preko ceste i spuštao se prema   podizao ruku prema nama. Bio sam zaleđen
          tom vremenu san osvoji onda kad treba opet   livadi pred nas.        tim prizorom.
          poći na položaj. Cijela je naša linija pod stal-  Haris je kroz zemunicu otišao lijevo i po-  Haris me povuče za ruku i viknu da po-
          nom vatrom. Znali smo dobro da nam nikada   čeo pucati prema četnicima. Sada su prema   đemo. Prešli smo preko njih i stigli u širi
          neće dati mira sve dok nas ne odbace unazad   nama dolazili iz šumarka i iz smjera dvije za-  dio tranšeje. Pucnjava je i dalje trajala. Sada
          i osiguraju sebi slobodno kretanje komunika-  paljene kuće. Nismo imali dobru preglednost   smo vidjeli nekoliko momaka koji su pucali
          cijom koju smo kontrolirali vatrom.   zbog konfiguracije terena na lijevoj strani.   prema četnicima s livade dok je jedna grupa
            Naši suborci na položajima na desnom   Ponovo odjeknu detonacija, snijeg oko   ulazila u tranšeju.
          krilu imali su probleme s browningerom ko-  tenka se diže u zrak i on opet krenu napri-  Tenk je ispalio još jednu granatu, pogo-
          jeg su davno locirali u jednoj kući.   jed. Haris skoči prema nama viknuvši da je   divši negdje iza nas, a zatim je krenuo natrag.
            Dolje, ispred nas, začulo se neko brun-  pogodio direktno u šesticu.   Pod našom jakom vatrom njihova se pješadija
          danje. Osman je podigao glavu, okrenuo se i   Četnici su sada krenuli u napad na naš   počela povlačiti upadajući u snijeg.
          pogledao u nas: “Tenk, pale tenk. Zovi Suada   lijevi bok. Pucnjava nije prestajala. Bili su   Stigli smo do zemunice u koju su bili ušli
          odmah i nekog iz protivoklopnjaka.” Safet je   riješili da prođu kroz našu liniju. Nismo vi-  i momci koji su nam bili stigli kao pojačanje.
          skočio i trčeći se izgubio niz krivudavu tran-  djeli gdje se Hari izgubio u tim trenucima.   Zatekli smo dva izmasakrirana tijela naših
          šeju. Ustao sam i napravio nekoliko koraka   Pojavio se ubrzo iza zemunice noseći ranjenog   boraca gelerima tenkovske granate. Bilo ih
          prema Osmanu. Čuo sam ispaljenje granate   momka, a za njim su išla još dva vojnika koji   je nemoguće prepoznati.
          koje se gotovo stopilo s detonacijom iza na-  su okrećući se pucali niz tranšeju.   Prišao nam je jedan od momaka koji su
          ših leđa. Svi su skočili prema zemunici su-  Spustio je ranjenika i počeo pucati. Ja   stigli u ispomoć: “Uočili smo odozdo s boka
          darajući se u uskoj tranšeji. Druga granata   sam gledao šta se dešava. Okrenuo se vičući   da će proći, ali smo kasno stigli. Vidjeli smo
          bila je mnogo preciznija, pogodila je brežu-  mi: “Daj bombe, gdje su bombe...” Utrčao   kad su upali u tranšeju i da su krenuli pre-
          ljak tačno iza nas.               sam u zemunicu i uzeo borbeni komplet u   ma vama. Mi smo trojicu sredili, evo gore,
            Osman je skočio i skinuo deku s mitralje-  kojem su bili deset bombi i jedna protuoklo-  nekih desetak metara, a dvojica su naletjeli
          za. Repetirao ga je i stisnuo kundak uz rame.   pna ručna granata.   direktno na vas.”
          Popeo sam se na stepenicu na grudobranu, ali i   “Idemo”, viknuo je Hari. “Štiti me s de-  Polahko smo se vratili u svoju tranšeju.
          dalje nisam ništa vidio. U tom momentu tenk   sne strane, ušli su nam u tranšeju.” Ja sam   Naši su iznijeli dvojicu mrtvih četnika. Je-
          je izbio lijevo ispred nas. Išao je kroz snijeg,   zastao u momentu, više od nepoznanice kud   dan od njih bio je pogođen u glavu, a drugi u
          a za njim se kretala pješadija. Zaustavio se   idemo nego od straha. Nismo imali pojma   vrat i grudi. Osman je stajao pored mitraljeza
          ispaljujući još jednu granatu. Skočio sam sa   gdje su četnici. Spustio sam torbu, izvadio   i klimao glavom: “Vas dvojica niste normal-
          stepenice i sklupčao se u tranšeji u trenutku   dvije bombe i dao ih Hariju. Bacio ih je obje,   ni, još jednom onako krenite kao goveda gr-
          kad je Osman pao preko mene. Zaglušujuća   ja treću. Pucnjava je i dalje odjekivala, više   lom u jagode...” Mi smo sjedili i šutjeli. Bilo
          detonacija i blijesak odigli su nas i bacili na   nismo znali odakle sve dolazi. Čučali smo iza   je jako hladno. Stavio sam nakratko prste
          drugu stranu tranšeje. Komadi zemlje, ka-  ruba tranšeje i spremali se krenuti naprijed.   na cijev puške. Još je bila topla. Bilo je tako
          mena i leda padali su po nama.    Odjednom se ispred nas pojaviše dva agre-  lijepo i ugodno.
            Osjetio sam neku huku u ušima. Nisam   sorska vojnika. Kako smo čučali, nisu nas na   Dolje, u dolini, brundao je tenk. Zvuk
          bio dobro ni došao sebi, kad me Osman   vrijeme primijetili.         motora miješao se s fijukanjem ledenog vje-
          zgrabio za jaknu i podigao. “Ustaj brže,   Zatreštao je Harisov puškomitraljez i   tra koji nam je šibao lice. Mrak će za sat ili
          ustajte svi”, vikao je na nas. Puška mi je   obojica se četnika svališe natrag. Tek je onda   dva. Mrak će i sve će se umiriti.    n


                                                                                                    STAV 13/1/2023 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60