Page 50 - STAV broj 410

DRUŠTVO

Mr. Sait Šabotić

HAFIZ SALIH EFENDIJA GAŠEVIĆ

Moliše me kolašinski prviši:
“Nami mevlud daj bosanski napiši! Plemstvo moje sljedbe su nosioci Kur’ana [hafizi].
Što j’ u Kur’an na sve iman imamo Nemoj biti gord, robe [Božji], na ovaj prolazni svijet.
Bošnjački nam gradi mevlud molimo!” Jednog dana ćeš morati s njega otputovati, oprostivši se sa svim
Hafiz Salih efendija Gašević je impozantna ličnost alhamijado knji- prijateljima.
ževnosti Bošnjaka s prostora Crne Gore. No, iako je to tako, detaljna Kada te snađe suđeni čas, morat ćeš umrijeti.
biografija ovog stvaraoca još uvijek nije poznata. Ono što nam je do- Dok ti se ovdje nije sviđao vrijedni [skupocjeni] saten,
stupno i što čini kičmeni stub njegovog životopisa osvjetljava samo Najposlije će ti navući ćefine.
pojedine detalje iz njegovog ovodunjalučkog života. Kolašinski kajmekam Nikšićanin Hafiz Salih
Salih Gašević je rođen u Nikšiću, kako se najčešće navodi, 1268. Godina 1316. (1898/99.)
godine po Hidžri, što će reći 1851. ili 1852. godine, jer je ta hidžr-
etska godina započela 27. oktobra 1851. godine po gregorijanskom Hafiz Salih Gašević svakako je najpoznatiji kao autor Mevluda – spjeva
kalendaru. U rodnom mjestu završio je mekteb i ruždiju. U do sada o rođenju Muhammeda, a. s. To djelo nastalo je na nagovor kolašin-
objavljenim biografijama Saliha Gaševića ne navode se imena njego- skih prvaka, kako stoji i u samom djelu. Interesantno je navesti da se
vih učitelja. Međutim, na osnovu nedavno otkrivenih i proučenih spisa ustvari radi o prevedenoj adaptaciji Mevluda Sulejmana Čelebije, koji
koji su ostali iza njega, a radi se o jednoj kasidi koja se čuva u Muze- je nastao još 1312. godine u Bursi na turskom jeziku pod naslovom
ju Hercegovine u Mostaru, dr. hfz. Elvir Duranović nam otkriva da se, Vesiletun nedžat. Znajući mentalitet i jezičke karakteristike Bošnjaka
prema kazivanju samog Gaševića, jedan od njegovih prvih mualima s kojima je dijelio istu sudbinu, Gašević je pri prepjevavanju pome-
zvao hodža Hasan efendija. nutog Mevluda, u njega unosio i nove dijelove, dok je neke postojeće
Nakon završenog mekteba, Salih Gašević je završio i ruždiju u Nikši- izostavljao. Prvo izdanje ovog djela pod naslovom Mevlud a’lani ala
ću i svoje dalje obrazovanje nastavio u Istanbulu. U svoj rodni grad se lisan-i Bosnevi objavljeno je 1296. h. g. (1878/79). Uz prvo, autor je
vratio po završetku obrazovanja i ubrzo zaposlio u finansijskoj službi lično finansirao štampanje i drugog izdanja, koje je uslijedilo 1311. h.
nikšićkog mudirluka, dospijevajući i do položaja mal mudira. S obzirom g. (1893/94). Oba izdanja štampana su uz dozvolu visokog mearif-
na visoko obrazovanje koje je posjedovao, te uz to važnu funkciju koju skog nazareta (ministarstva prosvjete) u vilajetskoj štampariji “Koso-
je obavljao i izvrsno poznavanje orijentalnih jezika, kao i titulu hafiza – vo” u Skoplju. Nakon toga Gaševićev Mevlud doživio je na desetke
čuvara Kur’ana Časnog, Salih Gašević je bio veoma poštovana ličnost izdanja da bi ga 2015. godine Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne
u Nikšiću svoga doba. Neposredno pred pad Nikšića pod crnogorsku Gore stavila pod svoju zaštitu.
vlast 1877. godine, Gašević je godinu dana ranije odselio u Ljumu, Prema navodima dr. hfz. Elvira Duranovića, Alija Nametak je zabilježio
kazu u Prizrenskom sandžaku, gdje je postavljen za sreskog načelni- da je svojevremeno od Saliha Safveta Bašića, nekadašnjeg profeso-
ka (kajmekama). U Ljumi je ostao do 1887. godine, kada je imenovan ra Šeriatske sudačke škole u Sarajevu, saznao da je hafiz Salih Ga-
za načelnika u Šahovićima (današnje Tomaševo), mjestu koje je u to šević napisao i jedan udžbenik za vjersku pouku – Ilmihal, koji, ako je
doba bilo središte kaze Donji Kolašin. Tokom svog službovanja u Ša- ta informacija tačna, do sada nije pronađen.
hovićima hafiz Salih je zapao u hastaluk (razbolio se), zbog čega je Novo naučno otkriće koje obogaćuje biografiju Saliha efendije Gaše-
prenesen u Bijelo Polje, kako bi ga tamošnji hećimi pokušali liječiti. vića jeste da je on bio i autor jedne kaside, koju su pronašle i nauč-
Ipak, smrt je bila jača od života, pa je Salih efendija Gašević preselio noj javnosti u Katalogu arapskih, turskih i bosanskih rukopisa Muze-
na ahiret 1316. h. g. (1898/99). Dženaza mu je klanjana u haremu ja Hercegovine Mostar predstavile dr. Dželila Babović i mr. Madžida
Čaršijske džamije u centru Bijelog Polja, gdje je i pokopan. Njegov Mašić. Prema njihovim saznanjima to je “do sada nepoznata pjesma
mezar je ostao na tom mjestu sve do stradanja Čaršijske džamije to- savjetodavnog i moralno-didaktičkog karaktera, autora Saliha Gaše-
kom savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Nakon rat- vića”. O ovoj kasidi pisao je i Elvir Duranović, koji nas obavještava da
nih dešavanja ostaci džamije su uklonjeni, a zemni ostaci hafiza Saliha je “Gaševićeva kasida napisana (je) u rimovanom stihu i to je obrazac
Gaševića, zajedno s njegovim nadgrobnim nišanima, preneseni su u kojeg se autor dosljedno, uz rijetke izuzetke, drži. Najveći dio napi-
Gornje groblje u Lješnici, gdje se i danas nalaze. san je u osmercu, dok su pojedini dijelovi u devetercu ili sedmercu”.
Epitaf na Gaševićevom nadgrobnom nišanu spada u jedan od najin- Pored ovih navoda, Duranović iznosi još jednu bitnu pojedinost koja
teresantnijih te vrste u Crnoj Gori. Do sada je urađeno više prevoda nam ukazuje da je prezime hafiza Saliha Gašović, a ne Gašević, kako
tog epitafa na bosanski jezik. Prvi prevod uradio je muftija Harun La- smo do sada vjerovali i tvrdili.
mežević 1935. godine, da bi te iste godine to učinio i Alija Nametak. Biografija Saliha efendije Gašovića je bogatija otkrićem još jedne
Dvije godine kasnije epitaf s nišana preveo je i Fehim Bajraktarević, važne pojedinosti, a radi se o rukopisu njegovog Mevluda, koji je,
da bi to znatno kasnije, u dva navrata, prvi put 1972, a potom i 1998. prema navodima pisara, završen u Bijelom Polju 10. maja 1873. go-
godine, učinio i Mehmed Mujezinović. Posljednji prevod ovog lirskog dine. Ovaj rukopis nedavno je pronašao arheolog Burhan Čelebić
epitafa uradili su Derya i Ugur Mantu, doktorandi na Ankara Univerzi- iz Bijelog Polja u glavnoj gradskoj džamiji u Bijelom Polju. Mevlud
tetu. Prema njihovom prevodu, ovaj epitaf glasi ovako: je pisan arebicom.

počevši od sanacije njegovih nišana u Bi- i njegovom autoru, već ona može posluži- arhivsku građu. Na kraju koristim ovu
jelom Polju, postavljanja table na kojoj će ti kao polazna tačka za nova istraživanja priliku da se zahvalim izdavačkoj kući
pisati ko tu počiva, ili čak izgradnje tur- koja će sprovesti naši vrijedni slavisti, NVO ‘Kalem’, izdavaču Aliji Kujeviću,
beta, pa sve do naučnih skupova, simpo- osmanisti, orijentalisti pa i teolozi. pokretaču čitavog projekta gosp. Ajdinu
zija, na kojima će se redovito govoriti o “Pred nama je još jedan izazov, a Rakiću, uredniku Burhanu Čelebiću, te
ovoj izrazito bitnoj historijskoj ličnosti i to je pronalazak Gaševićevog Ilmihala, Goranu Pajoviću, koji je zaslužan za pre-
njegovom najvećem književnom ostvare- koji se, po svemu sudeći, nalazi negdje lom i dizajn. Posebno se zahvaljujem ci-
nju, tj. Mevlud-i šerifu”, ističe mr. Seljaci. u Crnoj Gori, tako da vas pozivam da za- jenjenim recenzentima prof. dr. Kerimi
On smatra da objavljivanje ove knjige jedno ponovo pregledamo naše privat- Filan i mr. Saitu Šabotiću”, zaključuje
ne predstavlja zaokruženu priču o Mevludu ne biblioteke, rukopisnu zaostavštinu i mr. Seljaci. n

50 13/1/2023 STAV