Page 76 - STAV broj 258

STAJALIŠTA

Autobiografski fragmenti (25)

UVIJEK ISTO:

ŽIVOM NIŠTA,

MRTVOM PONEŠTO

Piše: Stella je nalivperom i lijepim rukopisom napisala posvetu: Dragom
Ibrahim KAJAN i cijenjenom mladom prijatelju Ibrahimu Kajanu, obitelj Envera
Čolakovića. Zagreb, 26. 10. 1978.
Zahvaljujem. Podsjećam Stellu da sam, nerijetko, bio i prvi kojem je
Enver čitao “sirove” prijevode, da ih sâm čuje, da im osjeti akustiku,
ritam... Često se prisjećao majke, poticaja, pa i povodom prevođenja,
čak presudnih – koliko ju je puta spomenuo. Evo, baš vidim da joj se
sinovski zahvaljuje na tim utjecajima iz rane mladosti

usretoh prije tri mjeseca na Trgu opremom i dimenzijama dijelom pokazi- Zahvaljujem. Podsjećam Stellu da sam,
Republike svog bivšeg direktora vala njegovu golemu ljubav prema jeziku nerijetko, bio i prvi kojem je Enver čitao
Peru Budaka. Veli mi zaustavlja- njegove majke, istodobno i prvom njego- “sirove” prijevode, da ih sâm čuje, da im
Sjući se: “Ibrahime, ako ne znaš, vom jeziku, mađarskom, s kojeg je preveo osjeti akustiku, ritam... Često se prisjećao
da ti kažem! Izašla je Enverova Zlatna knji- 20.000 stihova napisanih kroz pet stotina majke, poticaja, pa i povodom prevođenja,
ga mađarske poezije.” Rekoh: “Eh, tako je godina od 1478. do 1970. godine. čak presudnih – koliko ju je puta spome-
tužno da je nije dočekao, da je Enver nije Ujutro sam svratio u Matičino skladište nuo. Evo, baš vidim da joj se sinovski za-
dočekao.” i pozvao se na direktorovo usmeno obeća- hvaljuje na tim utjecajima iz rane mladosti.
nje da mogu preuzeti Enverovu Zlatnu knji- Kaže u predgovoru: “Poticaj na nastavak
NAJVEĆA MAĐARSKA ANTOLOGIJA gu. Iz skladišta sam telefonirao i gospođi ove ‘Zlatne knjige mađarske poezije’ dala
IZVAN MAĐARSKE Stelli Čolaković, da je pozdravim i da joj mi je još kao mladu čovjeku moja pokoj-
Prošetao sam s g. Budakom, raspitujući čestitam na izdanju. “Upravo je držim u na majka, prava rođena Mađarica (tako da
se o knjizi, do Zrinjevca. “Baš mu je ispala obje ruke, ima, brat bratu, pet kilograma”, mi je materinski jezik zapravo mađarski),
zlatna, u svakom pogledu”, kaže. Zanima govorim i smijem se. Pade mi na um da bi za što sam joj duboko zahvalan, kao i za
me kako izgleda. “Briljantno! Pallova li- bilo dobro da mi je potpiše, da imam us- savjet da kao pisac napustim dvojezičnost
kovna oprema...” Slikar Alfred Pall dugo- pomenu na dane druženja i susretanja ne i da konačno odlučim kojim ću jezikom
godišnji je likovni urednik Matičinih iz- samo s Enverom nego i s njom, s djecom pisati izvorna djela; čak me ona, Mađari-
danja. S Enverom ne razgovara hrvatskim Zlatkom i Esadom i njihovom omamom. ca, nagovorila da sve svoje pjesme koje su
nego mađarskim, kao i s Krležom. Blizu “Ako imaš vremena, možeš i sad sko- nastale na mađarskom prevedem, što sam
smo ulaznim vratima Nakladnog zavo- knuti! Za kavu nam ne treba puno vreme- u svoje vrijeme i učinio. Tek danas uviđam
da, pa predlažem direktoru da sutra oko na. Stigne se zasladiti i komadićem torte...” veličinu njezine širokogrudnosti i ljubavi
10 sati svratim po primjerak Zlatne knjige Tako je i bilo. Stellina “kava” me podsje- prema našem narodu (poginula je u proš-
mađarske poezije, “za prikaz”. tila na “tursku”, omaminu. Kažem kako sam lom ratu od bombardiranja), kao i dubo-
Zlatna knjige mađarske poezije posljednja donio recenzentski primjerak jer znam da je ku istinitost njezine konstatacije da se ne
je knjiga koju je Enver Čolaković za života od izdavača dobila samo desetak knjiga, pa može jezikom Mađara opisati i doživljava-
predao nekom izdavaču. Nakladnom zavo- da je ne “oštetim”. Otvaram Zlatnu knjigu i ti sudbina svoga slavenskog naroda i da je
du Matice hrvatske predao ju je 23. marta dodajem joj je za ispis posveta. Stella je gle- uz to mnogo vrednije upoznati naš narod s
1975. godine, ili dan-dva poslije. To je da- da, lista nasumice i kaže vrlo tiho, za sebe: djelima Petöfija ili Adyja, nego sam pisati
tum koji je upisao ispod predgovora svog “Sedam stotina četrdeset i četiri stranice! njihovim jezikom...”
kapitalnog djela, najveće antologije ma- 20.000 hiljada stihova... Stotine pjesnika, Dvadeset dana kasnije, 15. novembra,
đarskog pjesništva izvan same Mađarske. od onih srednjeg vijeka do savremenih...” telefonirao sam gospođi Stelli da kupi da-
Ali, smrt je bila brža. Nakon godinu i Stella je nalivperom i lijepim rukopi- našnji Vjesnik zbog objavljenog prikaza
po, napustio nas je 18. augusta 1976. godi- som napisala posvetu: Dragom i cijenjenom što sam ga napisao povodom izlaska ve-
ne. Enver za života nije dočekao objavlje- mladom prijatelju Ibrahimu Kajanu, obitelj like Čolakovićeve antologije. Kao rijetko
nu knjigu koja je već pojavom, oblikom, Envera Čolakovića. Zagreb, 26. 10. 1978. koji antologičar, Enver Čolaković našao je

76 13/2/2020 STAV