Page 82 - STAV broj 258

KULTURA

stjecati mačevalačke vještine. Igru je zavolio
i sam sultan Sulejman Veličanstveni. Volio
je, vele, matrak igrati samo s Nasuhom jer
mu samo on nije popuštao.

PUT DO BOSANSKIH UDŽBENIKA
Po osobnoj zapovjedi sultana Sulejma-
na, preveo je s arapskog na osmanski po-
znatu Taberijevu historiju; dodajući pritom
dijelove vezane za historiju Osmanskog
carstva. Vrlo značajna zapažanja o historij-
skim zbivanjima od 1520. do 1543. godine
zabilježio je u djelu Süleymannâme, koje je
čitalačkoj publici u Bosni i Hercegovini
predstavio Ahmed Zildžić, a važne bilješ- Mapa Tabriza
ke o Sulejmanovom pohodu na Iran i Irak
pronalazimo u Nasuhovom djelu Beyân-ı Mapa Istanbula
Menâzil-i Sefer-i Irâkeyn-i Sultan Süleyman
Han. Tokom skoro trogodišnjeg pohoda
(1533–1535), od Istanbula do Tabriza, od
Tabriza do Bagdada i natrag preko Tabri-
za do Istanbula, Nasuh je nacrtao minija-
ture svih značajnijih gradova kroz koje je
osmanska vojska na čelu sa Sulejmanom
prošla. Jedini rukopis ovog djela čuva se
u biblioteci Istanbulskog univerziteta (İÜ
Ktp., TY, nr. 5964). Na svu sreću, Hüseyin
G. Yurdaydın ovo je djelo, uz vrlo značajan
uvodnik o Nasuhovom liku i djelu, napi-
sano na turskom i engleskom jeziku, obja-
vio sada već davne 1976. godine u Ankari.
Nasuh je sultana Sulejmana pratio i to-
kom uspješnog pohoda na Kneževinu Mo-
ldaviju 1538. godine. Bilješke s tog poho-
da pronalazimo u djelu Fetihname-i Kara
Boğdan. Zanimljivo je da su, osim sultana,
komandni štab činila četverica paša i da su
dvojica, čini se, bili našeg porijekla. Za Deli
Husrefa-pašu Sokolovića, kojeg smo spome-
nuli u prvom nastavku Bošnjačkog leksikona,
pouzdano se zna da je našeg roda, dok se za
Lütfi-pašu dvoji: jedni kažu da je bio Alba-
nac, a drugi Bošnjak.
Zbog svih svojih naučnih i umjetničkih
postignuća, Matrakči je nazivan osman-
skim Da Vincijem, o njemu se pisalo kao
značajnom savremeniku velikih evropskih
mislilaca, a u posljednje vrijeme sve više
pažnje stručne javnosti privlači i u rodnoj
Bosni i Hercegovini. O njemu se posljed-
njih nekoliko godina piše, dobiva i uliči-
cu u rodnom Visokom. Međutim, sve je
to zanemarivo malo u odnosu na njegovu
veličinu. Sve je to nedovoljno dok Nasuh
Matrakčija Visočak ne pronađe put do
udžbenika iz kojih će buduća pokoljenja
učiti o jednom briljantnom geniju koji je
iznjedrio ovaj narod, a koji je bio toliko
skroman da se nije želio previše eksponirati
za života. Da je bio takav, svjedoči upravo
podatak da o njegovom životu znamo sa-
svim malo, a o privatnom skoro pa ništa.
Mjesto u udžbenicima mu, kako već napo-
menusmo, treba dati ne zbog njega nego
zbog nas i naše djece. n

82 13/2/2020 STAV