Page 74 - STAV broj 438

KRAJOBRAZI BOŠNJAČKOG IDENTITETA

BEGIĆ MIDHAT I MAURICETTE: PRAVEDNICI MEĐU

NARODIMA SPASILI JEVREJSKU DJEVOJČICU ZLATU

ošnjački i bosanskohercegovački knji- knjizi „Kad su komšije bili ljudi“. Nai-
Bževni kritičar i esejist Midhat Be- me, Begić se kao francuski student zalju-
gić (Koraj, Lopare, 12. 8. 1911 – Lyon, bio u parišku učiteljicu Mauricette te su
Francuska, 16. 11. 1983) iz imamske je po- se nakon vjenčanja 1939. godine preselili
rodice, a doktorirao je 1958. godine na Sve- u Sarajevo, gdje su dobili dvoje djece.
učilištu u Lyonu. Svoju književnokritičku Živjeli su preko puta jevrejske porodice
djelatnost započeo je Papo, s kojom su gajili bliske komšijske
1948. u sarajevskim odnose i koja je također imala dvoje dje-
časopisima „Braz- ce: Buenu i Zlatu. Tokom 2. svjetskog
da“ i „Život“. Među rata njihov otac Juda Leon odveden je u
ostalim, Begić je za- Jasenovac, gdje je ubijen, a majka Geor-
služan jer je 1957. gina svoju stariju kćerku Buenu smjesti-
godine pokrenuo la je kod časnih sestara. Kćerka Zlata je
značajan časopis za bila beba kada je Mauricette njenu majku
književnu i umjetnič- zatekla onesviještenu na podu, a u bolni-
ku kritiku „Izraz“ te cu je nisu željeli primiti jer je bila Jevrej-
m u bio glavni ka, ali Midhat je preko prijateljskih veza
urednik do 1964. ipak zbrinjava. No, Georgina Papo je na- Midhat, Zlata
No, malo je poznato kon nekoliko dana umrla te je na samr- i Mauricette
da su Midhat Begić ti Mauricette molila da se brine o njenoj
i njegova supruga Zlati što je obećano te je djevojčica Papo Za sudbinu svojih roditelja Zlata je sa-
Mauricette, rođena nastavila svoj život u porodici Begić, gdje znala s petnaest godina. U međuvremenu
Parižanka, proglašeni je odgajana kao da je njihovo dijete. Iako Midhat i Mauricette zbrinjavaju svoju djecu
Pravednicima među je Mauricette željela spojiti dvije sestre, i 1944. godine pridružuju se partizanskoj
narodima 27. februa- to joj nije pošlo za rukom. Ovu inicijativu borbi. Poslije rata zvanično su usvojili Zla-
Midhat Begić sa ra 1991. je odbila porodica Rajić, koja je posvoji- tu, koja je prisvojila prezime Begić-Papo,
Zlatom i svojom To nam otkriva la Buenu. Ova djevojčica je 1942. godine a nakon što su Begići preselili u Francu-
djecom Selmom i
Midhatom-Midom Eli Tauber u svojoj prekrštena u Katarinu. sku udala se za Jevreja po imenu Marszak.

ALPHONSOVA KRŠĆANSKA “ALEGORIJA O

BOSNI“ NA SVJETSKOJ IZLOŽBI U PARIZU 1900.

eški umjetnik Alphons Mucha (1860–1939), jedan od naj-
Čvažnijih predstavnika Art Nouveau stila, bio je jedan od
ključnih dizajnera enterijera za Bosanskohercegovački paviljon
na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Bio je autor crteža
na zidnim dekoracijama u samom objektu kao i crteža koji su
upotrebljeni u dizajnu afiša za restoranski meni.
Veliki friz, koji je uradio za unutrašnjost bosanskoherce-
govačkog paviljona, nagoviješta njegovo kasnije životno djelo
i seriju velikih formata (od 4 x 4 do 6 x 8) pod naslovom „Sla-
venska epopeja“. Radio ju je u periodu od 1910. do 1928. te se s
dva rada ponovo referira na događaje vezane za naše prostore:
Odbrana Sigeta od Turaka i Krunidba cara Dušana.
Zanimljivo je to da njegov mural na Svjetskoj izložbi u Pari-
zu nosi ime „Alegorija o Bosni“, a Asim Đelilović u svojoj knjizi
„Crtež u bosanskohercegovačkom dizajnu“ objašnjava da prvo
čitanje friza u Bosanskom paviljonu upućuje na religijski sadr-
žaj, onaj kršćanski. Odnosno, centralni je crtež „Bogorodice“ i
riječ je o poklonjenju „Kraljici majci“ koje svakog 15. augusta
obavlja rimokatolička crkva.
U drugom sloju čitanja ovog friza Đelilović čita apoteozu ži-
votu i smrti. Desnu stranu crteža vidi kao simboličku sliku čina
smrti, a lijeva predstavlja rođenje. Specifično slavensko Much
je oslikao kroz ambijent, prirodu i šumu te narodne svetkovine
koje su se obavljale u prirodi još u predkršćansko doba.

74 28/7/2023 STAV