Page 48 - STAV broj 216-217

POLITIKA

1947, 1949. godine, uz mnogo muka i pre-
preka koje su nam stajale na putu zbog
pripadanja ‘Mladim muslimanima’ i zbog
činjenice da smo ‘politički neprijatelji’,
završili smo fakultete. Veliki broj nas. Ja
sam završio metalurgiju i kasnije postao
i ekspert UN-a za metalurgiju. Prilikom
jednog poslovnog putovanja van Jugosla-
vije, čini mi se da je bilo 1964. ili 1965.
godine, susreo sam se s Teufikom Vela-
gićem Tofom, koji je već bio emigrirao u
Austriju. Tada sam mu odnio i original
pisma koje je pisao u zatvoru 1954. godine
Ajši Enisi Karabeg, a koje je jako vrijed-
no i značajno za razumijevanje ‘Mladih
muslimana’. Tada me je Tofa pitao da li
se družimo, misleći na mladomuslimane,
i da li razgovaramo o ozbiljnim temama,
o temama položaja našeg naroda, naše
vjere, tradicije, o islamu. Rekao sam da
se viđamo povremeno, čak i porodično Ismet Kasumagić s ocem,
družimo, ali da nemamo ozbiljnih i re- majkom, suprugom i djecom
dovnih rasprava. Tada mi je predložio da
oformimo manju grupu i da se redovno 1949. godine. Oni su bili prijatelji i nor- nekoliko dana saznajemo da je u Central-
sastajemo i diskutiramo. To mi se svidje- malno je bilo da će prijateljstvo nastaviti nom zatvoru i uspijevamo ga posjetiti. Kad
lo i po povratku u Sarajevo pozvao sam i nakon izlaska iz zatvora, kako oni, tako je prošao 30. mart, a babo se nije pojavio
Vahida, Saliha, Aliju i Omera i iznio im i porodice. Družili smo se i s porodicama u Nigeriji, zvali su nas iz UN-a da pitaju
Tofin prijedlog, što su prihvatili, i tako drugih ‘Mladih muslimana’.” šta se dešava, rekli smo da je babo uhap-
su nastala naša intenzivna druženja, koja Pokazuje nam Amila i fotografije. Na šen kao politički zatvorenik. Nikad više
su bila važna za kasniji razvoj događaja jednoj snimljenoj 1979. godine vidimo se nisu javili. Mislili smo, naivno, da će
u našoj državi.” neke članove porodica od peterice mla- biti brzo pušten i da je hapšenje besmi-
Prisjeća se i gospođa Kasumagić-Fočo domuslimana. Tu su: Halida Izetbegović sleno, što u suštini i jeste bilo, ali komu-
kako su se porodično družili “Mladi mu- (Alijina supruga), zatim Azijada Serdare- nistima je trebao taj proces. Ubrzo smo
slimani”: “Vezivala ih je ideja i činjenica vić-Kasumagić (Ismetova supruga i mla- vidjeli da nije šala i plašili smo se čak i
da su svi bili progonjeni od komunistič- domuslimanka), Hasib Branković (mla- smrtnih kazni.
kog režima. Svi su bili zatvarani od 1946, domusliman), Faris Gavrankapetanović Angažirali smo advokata, odnosno,
1947, pa 1949. godine. Alija Izetbegović (Munirov sin, danas poznati ljekar i ha- nekako nam se sam nametnuo Rajko Da-
je, kao što znate, hapšen 1946, babo i Va- fiz), Amra Kasumagić-Skaka (Ismetova nilović iz Beograda. Došla je i presuda na
hid Kozarić 1947, a Salih i Omer Behmen kći i majka aktuelnog gradonačelnika 11 godina. Možda bi bile i smrtne da se
Sarajeva Abdulaha Skake), Uzeir Skaka nisu mnogi usprotivili, poput književnika
(Ismetov zet i otac gradonačelnika Ab- koji su podržavali Džemaludina Latića, a
dulaha), Nusret Isanović (danas profesor bilo je i lobiranja po svijetu. Nedžib Ša-
na Fakultetu islamskih nauka), Vehba ćirbegović se potrudio da alarmira važne
Kozarić (Vahidova supruga) te Muha- institucije u Americi. Tofa Velagić u Au-
med Skender. striji. Daidža Izet Serdarević u Švedskoj.
Neki drugi u Turskoj itd. Mislimo da su
SARAJEVSKI PROCES 1983. i ti vanjski pritisci imali smisla i utjeca-
Veliku traumu u porodicu Kasumagić li na presude u pozitivnom smislu, iako
donijela je 1983. godina i Ismetovo hap- su i ovako bile prevelike. Iza toga smo
šenje u martu. U tom čuvenom montira- upućivali žalbe, zahtjeve prema raznim
nom političkom procesu osuđen je na 10 instancama. Išli smo u Beograd, pokuša-
godina zatvora. Kasnije mu je Vrhovni vali se sastati sa Stanetom Dolancom i s
sud spustio kaznu na osam godina. Iz za- mnogim drugim. Sve je bilo uzalud. Vr-
tvora je izašao u novembru 1988. godine. hovni sud je spustio kazne, ali to je, po
Kćerka Amila prisjeća se tih teških go- meni, bilo neznačajno. Za sve to vrijeme
dina: “Babo je trebao 30. marta te 1983. bilo je teško nama porodicama. Mnogi
godine putovati za Nigeriju, gdje je tre- su se skrivali od nas, ja ih razumijem,
bao kao vrstan metalurg i ekspert UN-a jer ako bi stali i razgovarali, odmah bi
raditi na nekom projektu. Kad je uhapšen UDBA dolazila navečer i vodila ih. Ja
23. marta, bio je u Zenici. Mama je bila sam tada studirala i vidno je bilo da sam
Ismet Kasumagić kod svoje rodbine, a sestre i ja u Sarajevu. bila u lošijoj poziciji od drugih. To su mi
kao dječak Nekoliko dana nismo znali ništa o njemu. i govorili neki profesori. No, prošlo je na
1938. godine Pretpostavili smo da je uhapšen, jer su koncu i sve to. A, babo i njegovi prijatelji
bili uhapšeni Alija i Omer, ali niko nam odigrali su značajnu ulogu za opstanak
nije htio reći od nadležnih gdje je. Poslije naše države i naroda.” n

48 25/4/2019 STAV