Page 45 - STAV broj 216-217

Ovim Ćurak u suštini bilo kakvu reakciju nastalu radi zaštite in- Ćurak smatra da je “svaki političar u Bosni i
tegriteta Bosne i Hercegovine smatra podjednako štetnom i, u Hercegovini koji istrajava na partikularnom
kontekstu nekakve izgradnje mira, jednakom bilo kakvoj akciji
njene razgradnje te predlaže nekakav “treći put”. bez ikakvog interesa i empatije za Drugog i za
A šta taj treći put konkretno predstavlja, Ćurak pokazuje cjelinu” navodno protiv mira. Međutim, šta ako
kroz vlastitu analizu ne samo skandalozne izjave srbijanskog je interes onog “Drugog” negiranje genocida,
ambasadora u Bosni i Hercegovini Aleksandra Ðorđevića o institucionalni aparthejd, izazivanje sukoba
tome kako je “Drvar srpski grad kao što je oduvek i bio” već i
odgovora člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, u kojem ili podjela Bosne i Hercegovine..., kako imati
je Komšić poručio da “Drvar nije srpski, nego partizanski i bo- empatiju prema takvim stavovima
sanski grad”. Za Ćurka je izjava srbijanskog ambasadora svaka-
ko sporna, no sporna mu je i Komšićeva izjava jer ona navodno većinu koja treba davati koncesije i činiti ustupke, nezamislivo
“ne može pripadati integralističkom bosanskohercegovačkom je da bi Ćurak i kompanija mogli ikada pristati da prave kom-
diskursu”. Po Ćurku, taj je diskurs, u suštini, “relaksacija po- promise s nečim što bi percipirali kao bošnjački nacionalizam.
stkonfliktnog društva i rast podrške transetničkim i prekoen- Tako bi izjave, recimo, turskog ili iranskog ambasadora o tome
titetskim politikama”, a sve kroz “osjetljivu upotrebu riječi”. U kako je Sarajevo bilo i ostalo bošnjački i muslimanski grad naiš-
praksi ovo, naravno, znači nastavak ranijih Ćurkovih ideja “de- le na ogorčene i ostrašćene reakcije, a Ćurku i njegovim istomi-
patriotizacije ideoloških narativa” i “emancipacije probosanske šljenicima ne bi padao napamet “integralistički bh. diskurs” ili
politike” tako da one postanu inkluzivne, tj. da se u njih ugrade pokušaj razumijevanja osjećaja većinskog stanovništva, nego bi
i narativi poput onoga da Drvar jeste i da će ostati srpski grad. se trubilo o potrebi borbe protiv “većinskog nacionalizma”, ili
Pojednostavljeno i narodski rečeno, svu Ćurkovu pameto- čak “bošnjačkog fašizma”, “panislamizma” ili “neosmanizma”.
logiju mogli bismo svesti na to da on smatra da je jedini put ka Srećom, pokušaj spašavanja ideološke deluzije nauštrb in-
“izgradnji mira” taj da se ide “krmku niz dlaku”, tj. da se pra- teresa države i društva kakav zagovara ova ideološka grupacija
ve kompromisi s činjenicama, istinom, vlastitim interesima i neće uspjeti jer su takve ideje suprotne i interesima, ali i zdra-
pozitivnim tekovinama, a sve ne bi li se kako odobrovoljio ul- vom razumu većine građana Bosne i Hercegovine. Ali one će
tranacionalistički dio srpskog i hrvatskog društva i nekako od- svakako nanijeti štetu i odgoditi istinsko zaživljavanje mira u
govorio od separatističkih ideja. Bosni i Hercegovini. n
Ovakva gubitaška, defetistička i dugoročno sasvim štetna
politika “osjetljive upotrebe riječi” rezultat je ideologije koju
Ćurak zastupa, a koja se ne može pomiriti s realnošću da tri na-
cionalne politike u Bosni i Hercegovini nisu iste niti su to ikada
bile, da je jedna državotvorna, a druge dvije separatističke, da
su te dvije separatističke politike iste one koje su organizirale
agresiju, otvarale konclogore, pravile genocide i udružene zlo-
činačke poduhvate, dok je ta jedna očuvala državu, ali i mul-
tietničko društvo ondje gdje se pitala, te da zaista postoje dobri
i loši momci. Ako bi to Ćurak sebi priznao, morao bi priznati
i sav besmisao, historijski poraz i moralni bankrot ideologije
kojoj je odan, a budući da to nije u stanju, on se kreće u smjeru
koji je još moguć, a to je puzanje linijom manjeg otpora, popu-
štanje pred separatističkim politikama i legitimiziranje pa čak
i usvajanje separatističkih narativa.
IDEOLOŠKO ŠIBICARENJE
Naravno, sam Ćurak, ali i političke stranke poput Naše stran-
ke i dijela SDP-a, a sve one artikuliraju ideologiju kojoj i Ćurak
pripada, pokušavaju legitimizirati ovakav defetizam ne bi li kako
izbjegli da ih se nazove pravim imenom i označi korisnim idioti-
ma srpsko-hrvatskih separatističkih politika. Stoga, svi oni odne-
davno intenzivno žongliraju s različitim terminima pokušavajući
redefinirati šta je to “probosanska” politika ili, kako Ćurak ćurti-
kulira, “integralistički bosanskohercegovački diskurs”, i to tako
da s arbitarske pozicije sebi priskrbe, a neistomišljenicima odre-
knu pripadnost takvoj politici. Ako bi im to pošlo za rukom, onda
bi uspjeli da svakoga ko ne pristaje na tako izvitoperen politički
diskurs označe bošnjačkim ili “probošnjačkim” ekstremom (kao
što neki pokušavaju učiniti sa Željkom Komšićem jer je odlučio
koalirati sa SDA kao državotvornom i patriotskom strankom),
a da čak i one najradikalnije ideje srpske i hrvatske politike, po-
put trećeg entiteta, federalnih jedinica pa čak i utapanja Bosne
i Hercegovine u nekakvu regionalnu tvorevinu nazovu “probo-
sanskim” i u interesu “integracije bh. društva”.
S druge strane, pošto takva ideologija barata s nekakvim ve-
ćinama i manjinama, pa Bošnjake, iako su mali i ugrožen narod
u sasvim neprijateljskom okruženju, ipak vidi kao dominantnu

STAV 25/4/2019 45