Page 71 - STAV broj 150

radost kada od delegacije Crvenog križa ili,
pak, ljekarskog tima Unprofora direktno
biva pozvan na razgovor u kojem, još dok
je u logoru, dobija informacije da mu je
porodica na okupu, živa i zdrava, smješte-
na u prvom malom gradu idući sjeverno
nedaleko od grada M. Dobri Ángel osta-
je ANGEL. Donosilac radosnih vijesti u
teškim životnim okolnostima. Onaj kojeg
je sam Bog poslao.

ODLAZEĆI ÁNGEL jezika. Ni španske serije koje su se pojavi- trčimo, koliko nas noge nose. Padaju i nove
le kasnije ništa mi nisu pomogle. No, sve granate, a na štandu – niko! Shvatimo da
Prije nego što je napustio grad, Ángel je to već, kako rekoh, bilo malo kasnije. su se svi sakrili od granatiranja i brzo ih
nije dočekao priliku da upozna moga oca Kada sam, dakle, napustio gradić J, još je pronalazimo u zaklonu. Svi su na okupu,
i sazna da smo se sretni napokon sreli u trajao rat, ali grad M je deblokiran i ja sam svi su dobro i zdravo. Poslije, kad se sve
gradu J. Ali, ostat će naša vječna upečat- zato već mogao da putujem na jug. Nado- smirilo, saznajemo da je druga granata
ljiva sjećanja na Ángela. mak grada M, s njegove sjeverne strane, pogodila jedan španski transporter. I, taj
prodavali smo voće (dozrelo na napušte- transporter je izgorio. Šta je bilo s našim
Vojna baza španskog IFOR-a. Prosto- nim nepreglednim voćnjacima) na tamoš- prijateljima, ne znam. Tamo više nismo
rije medicinskog osoblja. Osjećam se po- njem magistralnom putu (tamo se voće i ni išli. Jedino što sam se pitao bilo je da li
vlaštenim što su me, skupa s mojom se- dan danas prodaje). Sigurno je bilo neko je preživjela gospođica Sánchez. Umiljata
strom, uveli u unutrašnjost njihove vojne primirje ili je rat već bio pri kraju. Nedugo gospođica Sánchez. I korio sam sebe što
baze. Opremaju nas hranom, slatkišima... ispod nas bio je jedan punkt i jedan šator sam u prvi mah pomislio da bi bilo dobro
Trpamo hranu u unutrašnjost odjeće, kao španskih vojnika, s nekoliko transportera da se i mi skupa sa onim vojnicima sakri-
da se opasavamo pred čuveni bombaški ispred. Sada sam ja u svojstvu vodiča poveo jemo u one njihove transportere. Sva sre-
napad na nacistički bunker. Bitno je sa- svoje pomalo zbunjene rođake i pravio se ća pa nismo.
kriti se od zlih očiju napolju. Dobijamo i važan. Guardia. Como estas? – a onda bi se
jednu kovertu za koju smo upozoreni da naša komunikacija odvijala u nedogled i Dvadeset i prvi je vijek. Umiljata Caro-
je posebno čuvamo. Na koverti je kratko vojnici bi, među kojima i jedna umiljata lina Gutiérrez je djevojka koja je iz Santiaga
pisalo: Za mamu. Dobili smo i dio hrane kovrdžava Sánchez, prosto pokazivali ogro- u Čileu doputovala u Bosnu. Zabavljala se
koju ćemo podijeliti drugarima usput, a mno čuđenje mojim znanjem španskog, pa s jednim pripadnikom španskog kontin-
dobro čuvani dio ostaje samo za nas. Osje- su me odmah prozvali profesorom. Uspi- genta vojske koja je još uvijek u tragovima
ćali smo se povlašteni tih dana, kao da smo jevao sam prevoditi čak i pravila neke za ostala u mirovnoj misiji u našoj domovini.
imali vlastiti magacin. Koverta? Pročulo se, nas nove društvene igre koju smo pokuša- Tu sam brzo uvidio svoju šansu i ispričao
pričalo i prepričavalo nadugo i naširoko. vali igrati u šatoru sa španskim vojnicima. svoju priču. Glavna naša tema bila je: Án-
U koverti je bilo 500 njemačkih maraka. gel. Brzo sam, rukom, napisao neko pismo
Šta reći o tome da vam je u općoj ratnoj A onda: Fffrrrrr-buuuummm! – grana- s kojim sam zapakovao i neke svoje slike.
neimaštini stigao, kao čarobnim štapićem, ta! Španski vojnici su naglo i uspaničeno Kada je Carolina već bila krenula, sjetio
praktično niotkud toliki novac? Bolje reći, istrčavali iz šatora i kao nindža-kornjače sam se da u pismu nisam napisao svoju
došao iznad svih nadanja, a dobro smo zna- počeli u tom velikom haosu da se penju adresu elektronske pošte. Tako će, u slu-
li otkud je. Ángel je na odlasku ostavio i po svojim transporterima nastojeći doći čaju da pismo dođe do Ángela, odgovor
jedno svoje pismo, pisano na bosanskom do nekog sigurnog zaklona. A mi? Na nas meni sigurno brže stići, pa sam svoj mejl
jeziku. Sadržavalo je poruke ohrabrenja i niko nije obraćao pažnju. Nas dvojica, ro- brzo našarao na vanjski okvir pisma. Caro-
na kraju Ángelovu kućnu adresu u Špani- đak i ja, trčali smo brzo nazad do trgovač- lina i njen vjerenik odnijeli su moje pismo
ji, s porukom da se javimo kada završi rat. kih štandova gdje su nas čekale majke. Vi- u glavnu vojnu bazu preko koje je imalo
O završetku rata tada smo još samo mogli dimo dim od granate koja je pala tik ispod biti poslato na Ángelovu adresu, koju sam,
sanjati. Svakodnevno smo viđali ranjeni- magistrale preko puta male baze Ifora. I eto, čuvao već punih sedamnaest godina.
ke civile koji bi stradali od cjelodnevnog
granatiranja grada. Granate su redovno pa-
dale, i to nam pak, pored svega, i nije bio
neki naročit problem. Osim ako je uzbuna,
koju bi najavljivala za to predviđena po-
znata gradska sirena – tada bismo osjetili
neki naročit strah.

PRVI TELEGRAM ZA
ÁNGELA PALMERASA

Naša turistička ponuda u gradu M do-
padala se Carolini iz Čilea. Moja radna ko-
legica pričala je tečno španski i sprijateljila
se s Carolinom. Ja sam tečno slušao, a pri-
čati sam već bio zaboravio, osim ponešto.
Sjećam se da sam nakon napuštanja ma-
log grada J sa sobom ponio ogromno zna-
nje španskog, a koje je naglo ispirilo već
s prvom naučenom rečenicom engleskog

STAV 18/1/2018 71