Page 70 - STAV broj 150

Feljton

Priče iz ratnog djetinjstva (2)

Čovjek kojeg je
sam Bog poslao

U izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu početkom oktobra 2017. godine pojavila se knjiga priča iz ratnog djetinjstva našeg
stalnog saradnika Jasmina Hodžića, naslovljena kao Telegrami za Angela Palmerasa. Autor je
kao dijete-logoraš iz proteklog rata u formi kratke dokumentarne proze ispričao svoja sjećanja
iz djetinjstva. Koncentracioni logori za civile (žene, djecu i starce) i koncentracioni logori za vojno
sposobne muškarce, a zatim protjerivanja, pljačkanja, mučenja, izgladnjivanja, rušenja i ubijanja s
genocidnim namjerama glavne su odrednice ove porodične priče. Ali, to je tragedije kojoj su, osim
nekoliko članova jedne uže porodice, živi svjedoci i hiljade drugih porodica u čije ime ova priča
isto tako može biti ispričana. Knjiga je objavljena na bosanskom i na engleskom jeziku

ÁNGEL U PAKLU – IZNENADNA pokazale tačnima. Otac kasnije je kazao: Imam spisak (na spisku) koga ne
PROZIVKA prenosi sjećanje na jednu logorsku smijem pustiti! Jedan od policajaca svima
namjensku iznenadnu prozivku, je, uz veliku galamu, otvoreno rekao da
Ángel Palmeras, pripadnik medicin- imenom i prezimenom, koja mu su zapravo predviđeni za likvidaciju i da
skog osoblja u bazi španskog IFORA u je ulila strah u kosti. Zvali su ci- im ni Crveni križ ni Bog ne mogu pomoći.
malom gradu J, više je puta od nas čuo ljano njega i samo njega, i nije ni Sreća, Crveni križ je kasnije ipak uspio
da naš otac nije s nama, i da je u zatvo- mogao zamisliti šta ga sve čeka. Po da ih registruje. Mogu da zamislim očevu
ru, preciznije rečeno, u logoru, za šta na očevom svjedočanstvu, koji je ipak,
Ángelovom jeziku tada nismo imali ime, uz užasne torture, uspio preživje-
pa smo to pokazivali gestikulacijom na- ti sve te logore, nadređeni su njih
ših prekriženih ruka, osjećajući nemoć nekolicinu striktno dugo vremena
da objasnimo razliku između klasičnog skrivali, premještali privremeno u
i opravdanog poznatog zatvorskog zato- druge logore, čuvali od očiju vanj-
čeništva i ovog ciljanog, zločinačkog i skog svijeta, a najviše od registracije
sračunatog koncentracionog logorskog. koju je provodio Crveni križ ili Un-
No, nedugo kasnije, dobili smo od Án- profor. Čak je bilo pokazatelja koji
gela direktnu informaciju da nam je otac su direktno upućivali na to da je
živ i zdrav, da je dobro, i da je baš Ángel upravo očeva grupa predviđena za
zaslužan za to da se prilikom jedne po- likvidaciju. Kad je logor D trebao
sjete španske delegacije logoru D prona- da se rasformira, i kad su svi zatvo-
đe moj otac i saopće mu se radosne vije- renici-logoraši premješteni u druge
sti o nama. I nama o njemu. Mi smo kao logore, ili pušteni u razmjenu, oče-
ucviljena djeca na ove riječi mogli gledati vu grupu su sklonili iz samice, njih
kao na ispraznu utjehu (baš jednu slič- trideset i pet, i ostavili u blizini na
nu onoj u kojem se majka i ja direktno za to drugo predviđeno mjesto u lo-
obraćamo jednom bivšem logorašu koji goru. Logoraši iz samice su se u početku
je uspio izaći na našu teritoriju pa, raspi- obradovali što ih puštaju iz samice, a po-
tujući se kod njeg za mog oca, pritom do- tom ubrzo s pravom zapitali zašto samo
bijamo direktan i nedvosmislen odgovor oni moraju ostati u logoru D i da li ima
kako je otac savršeno dobro, zdravo, da neko rješenje da i oni, kao i svi ostali, idu
ga niko ne dira, i da će vjerovatno brzo iz logora. Očev poznanik K, naš komši-
izaći iz logora – a, naravno, sve je bilo ja, na lično očevo direktno pitanje: Šta
tačno, samo suprotno od navedenog), ali je sa mnom? – otvoreno i nedvosmisleno
su se Ángelove riječi utjehe ipak kasnije

70 18/1/2018 STAV