Page 79 - STAV broj 150
P. 79
Mujaga Komadina mostarska rulja nad osmanskim upravite- njih, administrativno-upravne cjeline bile
ljima grada i okrutnog smaknuća mostar- su locirane u početku na Mejdanu, a ka-
“KONAK”, REZIDENCIJA skog muftije Mustafe Sidkija Karabega. snije, u doba Ali-paše Rizvanbegovića, na
ALI-PAŠE RIZVANBEGOVIĆA “Konaku”, na Suhodolini. Status grada
Mostar je grad koji Osmanlije nisu podrazumijevao je i odbrambene kule i
Vrijeme Ali-paše Rizvanbegovića, osvojili, nego su ga izgradili na temelji- bedeme sa stalnom posadom i zapovjed-
uprkos svemu, ostavilo je nekoliko bitnih ma anonimnog seoceta, strateškom mjestu nim stožerom. Grad ima kadiju, sudstvo
političkih i graditeljskih priloga histo- prijelaza s desne na lijevu obalu Neretve, i policiju. Osim osnovnog školstva, grad
riji grada: u njegovo doba izgrađuje se, uz dvije srednjovjekovne kule o kojima opravdava svoj status i po srednjim ili
u osmanskoj inačici baroka 19. stoljeća, je visio lančani most. Selo uz most ima- višim školama – medresama. Mostar je
vezirski konak na Suhodolini, utemelju- lo je 16 kuća po prvom popisu izvršenom imao puno značenje šehera, s proslavlje-
je se Biskupija u Mostaru, renovira Sta- 1468/69. godine, odmah po osmanskom nim alimima i umjetnicima – teolozima,
ra pravoslavna crkva, grade se tekija na zauzeću Hercegove zemlje. Nakon izgrad- hafizima, gramatičarima, poliglotima, ka-
jugu grada i džamija na Buni, a turbetom nje Sultan Sulejmanove ćuprije (1566), ligrafima, književnicima i prepisivačima.
natkriljuje zatravljeni, gotovo izgublje- naselje je počelo bujati, pretvarati se od
ni mezar umnog Mustafe ef. Ejubovića tipične osmanske utvrde i vojnog strateš- Mostar krajem 18. i početkom 19. sto-
– Šejha Juje. kog toponima u živi gradić koji postaje ljeća pokazuje zastoj u razvoju. Opada
cilj dolaska ljudima koji imaju što ponu- standard srednjih i bogatih slojeva sta-
U 35. godini života (1875) Mujaga je diti drugima, od svoje snage i vještina do novništva, što je posljedica čestih poha-
vidio askere i okupljanja mostarskih re- svog znanja i kreativnog umijeća. Mostar ra kuge, ali i nerijetkih napada mletačkih
zervista pozvanih na gušenje Hercegovač- se širio i postajao vojno, sudsko, privred- unajmljenih vojski, kao i sve većih ratnih
kog ustanka, morao je zapaziti intenzivno no, kulturno i vjersko središte Herce- davanja koja se u tim vremenima nužno
otvaranje stranih konzulata u Mostaru govačkog sandžaka. Dobio je poslovnu podastiru državi za odbranu domovine.
– ruskog, austrijskog, britanskog i itali- zonu (čaršiju), a oko brojnih izgrađenih Mostar, uprkos svemu, i dalje mami pri-
janskog, te učestalo susretanje stranaca, džamija formirane su mahale. Mostar je došlice željne “novog života”, ali i brojne
putopisaca i špijuna. U posljednjim da- u to klasično osmansko doba ispunjavao izbjeglice iz krajeva iz kojih muslimani
nima osmanske uprave, samo nekoliko sve uvjete neophodne za stjecanje statusa bivaju potiskivani i proganjani ili muče-
dana prije ulaska austrougarskih trupa grada. U Putopisu iz 1664. godine Evlija ni i ubijani. Otuda u Mostaru i prisustvo
u Mostar 1878. godine, svjedočio je još Čelebi naziva ga šeherom sa 17 mahala. prezimena koja ranije nisu postojala.
jednoj, užasnutoj poplavi emocija cijelog
grada, gunguli neorganiziranih građana U 16. i 17. stoljeću Mostar se mogao Mada nije bilo nikakve službene stati-
podijeljenih na one koji se spremaju na ponositi i kao mjesto prosvjete, nauke i stike o populacijskom kretanju mostarskog
otpor ulasku okupacijske vojske i one koji znanja, ali i zanata od svake vrste. U gra- stanovništva polovicom 19. stoljeća, u doba
ih zaustavljaju, goloruke i nepripremljene, du se jasno prepoznaju i imenuju prostori Mujagine rane mladosti ipak su postoja-
od “lude pogibije” pred najmodernijom obrta i trgovine kao gradski biznis-cen- le određene procjene kojima se baratalo.
naoružanom silom. Tada je Mujaga mogao tri (kujundžiluk, tabhana). Za razliku od Historičar Husnija Kamberović, npr., na-
saznati sve detalje drame u “Konaku”, o vodi procjenu De Božura i Šometa de Fo-
krvoproliću, egzekuciji što ju je sprovela sea, koji misle da je Mostar tog vremena
imao između deset i dvanaest hiljada sta-
novnika, ali naš autor vjeruje da pretjeruju.
Kamberović citira i procjenu Aleksandra
Giljferdinga, putopisca i političara koji je
1867. godine boravio u gradu i zabilježio
da bi u njemu “moglo živjeti 1.500 musli-
manskih i 500 pravoslavnih kuća, te 300
katoličkih” (citati su iz Kamberovićeva
teksta Mostar sredinom 19. stoljeća, objav-
ljenom u Hercegovini, br. 9, 1997).
Austrougarski popisi, precizniji i vje-
rodostojniji, a po prikazu u djelu Roberta
Donije Islam pod dvoglavim orlom... (2000),
pokazuju da je 1879. bilo 6.421 musliman,
3.026 pravoslavnih, 1.366 katolika i 35
Jevreja. Godine 1910. popis daje sljede-
će rezultate: 7.212 muslimana, 4.517 pra-
voslavnih, 4.307 katolika i 254 Jevreja.
Na Berlinskom kongresu 1878. godine
evropske sile su, raspravljajući o gorućoj
temi tzv. Istočnog pitanja i, unutar nje,
“nepodnošljivog stanja kršćana u turskim
zemljama”, razriješile bosansko pitanje
budućnosti: “Osmanska država Bosnu
mora ustupiti na upravu Austro-Ugarskoj
monarhiji na ‘privremeno vrijeme’ – da
je ‘smiri i uljudi’, jer to osmanske vlasti,
očito, ne mogu same.” Na taj je zaključak
oslabljena i ratovima iscrpljena Osmanska
STAV 18/1/2018 79
