Page 80 - STAV broj 150
P. 80

Feljton

država morala dati svoj državni pečat i                                                                  Konak  gradu, po mahalama su osvanuli polije-
sultanov potpis.                                                                                                pljeni plakati na kojima je nevještim pra-
                                                   Niko im se nije suprotstavio. “Bun-                          vopisom ispisana prva službena naredba:
    Od tog trenutka, mada sultanu nije         tovnici” koji su doslovno do jučer bje-
oduzet suverenitet nad Bosnom i Herce-         snili gradom prijeteći Austriji nisu se                              “Mostarci! Milo mi je što možem na
govinom, glavnu je i presudnu riječ imao       pojavljivali.                                                    ime moga cesara zahvaliti Vam što ste cesa-
vladar kojem je dat “suverenitet na odre-                                                                       revu vojsku prijateljski i srdačno dočekali.
đeno vrijeme”: “Njegova Preuzvišenost,             Mostar je bio u nijemoj tišini. Nad
Car i Kralj Austro-Ugarske Monarhije           njim su još lebdjeli plamenovi dima pa-                              Prva moja misao netom ovdje dođoh
Josip Franjo I. Habsburški – s punim           ljevina kuća što su ih nekoliko dana rani-                       bi, da gledam urediti ovdašnje stvari i
ovlastima suverena nad Bosnom.”                je izazvale horde “buntovnika”, hornih                           poslove u smislu načela, što premilosti-
                                               da se suprotstave nadolazećoj sili – samo-                       vi moj cesar i kralj imo je na umu šilja-
    Tih sedamdesetih godina 19. stoljeća       zvanih bašibozuka koji su izazvali samo                          jući me s Vojskom u Hercegovinu. Ura-
bečki i beogradski emisari krstare Herce-      strah, premlaćivanja, ranjavanja i ubistva                       dio sam i imenovao odmah dakle međlis
govinom. “U proljeće 1875. sam car Fra-        desetina Mostaraca, od kojih je, svakako,                        što kad sam ja došao nije više opstojalo a
njo Josip na svom putu kroz Dalmaciju          najglasovitije – ubistvo mostarskog muftije                      taj po meni imenovani međlis sastoji od
prima poklonstvene delegacije hercego-         Mustafe Sidkija Karabega. Njegov grijeh                          sljedećih osabah:
vačkih katolika i daje se oslovljavati kao     bio je što im je uskratio dati fetvu da se pod
hrvatski kralj i njihov budući vladar”, piše   zastavom islama bore protiv dušmanina.                               ÐABIĆ MUSTAFA EFENDI,
V. Ćorović u tekstu Prošlost Hercegovine –     Muftijin je razlog bio: “U zemlji kojoj više                         MUHAMED BEG ALI BEGOVIĆ,
Mostar i Hercegovina (1937). S druge stra-     nije sultan vrhovni gospodar ratne se fetve                          MUJAGA HAÐI SELIMOVIĆ,
ne, N. Garašanin je također imao “tajne        ne mogu izdati!”                                                     BEHLILOVIĆ,
veze (sa srpskim nacionalistima), a sva                                                                             BISKUP Fr. ANGEO KRALJEVIĆ,
je prepiska išla preko ruskog konzula u            General je izdavao žustre naredbe za                             VLADIKA IGNJATIJEV,
Mostaru”, tvrdi M. Ekmečić u Nacionalnoj       smještaj vojnih šatora, utvrđivanje stra-                            ÐORÐO JELAČIĆ,
politici Srbije u Bosni i Hercegovini (1959).  ža pred upravnim objektima, pošti, na                                BLAŽO ZELENIKA.
                                               staroj ćupriji, raskrsnicama, po okolnim                             Mostar, dne 6. Kolovoza 1878.
OKUPACIJA: UŠLI SU BEZ OTPORA                  brdima, ulazima i izlazima iz grada. Dva                             C.K. Zapovjednik XVIII pješačke di-
                                               dana nakon ulaska i slijeganja vojske po                         vizije JOVANOVIĆ, fmit.”
    U cik svitanja dana 4. augusta 1878.
godine, iz smjera Metkovića, s južnog                                                                           GRADONAČELNICI MOSTARA
prilaza Mostara, ulazila je beskrajna au-
strougarska vojna formacija – XVIII divi-                                                                           Naravno, općina nije prvi put uteme-
zija feldmarschalleutanta baruna Stevana                                                                        ljena dolaskom Austro-Ugarske monarhi-
Jovanovića. Formacija je u svom sastavu                                                                         je, mada se ne zna precizno kad je osnova-
imala “tri brdske brigade, odnosno 17.080                                                                       na kao političko-upravna struktura, ali je
vojnika, 3.270 konja, 24 topa”, a zadatak                                                                       svakako postojala i prije 1664. godine, kad
joj je bio “da iz pravca Dalmacije izvrši                                                                       joj je, u Putopisu Evlije Čelebije, spomenut
zaposjedanje Hercegovine”. Hercegovač-                                                                          “načelnik grada (šehir kethuda)”. Po Ha-
ku je granicu prešla u “rejonu Vrgorca                                                                          sandedićevim istraživanjima, “1787. grado-
31. jula, i Imotskog 1. augusta. Dana 2.                                                                        načelnik Mostara bio je neki Ahmed-aga,
augusta u Mostar je stigla vijest o zauzi-                                                                      a 1788. neki mula Seid”. Do 1832. godine
manju Ljubuškog. Feldmarschalleutnet                                                                            na tom je položaju neki Ali-aga, a posli-
Jovanović otuda je uputio Mostarcima                                                                            je njega Mehmed-aga. Od 1840. do 1852.
proglas koji je sadržavao prijetnje u slu-                                                                      godine gradonačelnik je Jusuf-aga. Slije-
čaju pružanja otpora njegovoj vojsci, “ali                                                                      dio je kadija Omer ef. Gluhić, zauzimaju-
i garancije za njihove živote i imetak, ako                                                                     ći tu poziciju “više godina” u posljednjim
se pokore okupaciji”.                                                                                           vremenima osmanske uprave Mostarom.
                                                                                                                Po Hasandediću, posljednjih desetljeća

80 18/1/2018 STAV
   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84