Page 82 - STAV broj 150
P. 82
STAJALIŠTA
Piše: Apokrifni frazarij
Irfan HOROZOVIĆ
Nemojte, ljudi, ako Boga znate
JEDNA
PORODIČNA PRIČA
IZ 1878. GODINE
Događaji su poznati. Po dogovoru velikih sila, austrougarska
vojska ušla je u Bosnu i Hercegovinu. Na nekoliko mjesta bili su
žestoki okršaji. Ipak, vojsku su samo nakratko zaustavljali. Tako
i na Banjalučkom polju. Nakon bitke, krenulo je preuzimanje i
čišćenje grada
Neke porodične priče doimaju izvještaj o tim danima koji su ga doveli Tog poslijepodneva Šoverova baka
se kao izvještaj iz prve ruke. u tvrđavu Kastel. Kata izišla je na sokak, ko zna zašto. Opi-
Tako i Šoverova. suje on pažljivo kako je odjevena, kao da
Stari moj prijatelj, ljekar, svjet- Izvještaje su pisali i domaći pisci. Na- u ruci drži sliku iz porodičnog albuma.
ski putnik, ljubitelj teatra, intelektualac ročito o ulasku vojske koji, kao što je po- Stariji je od mene, ali ne toliko da bi pam-
par excellence, čovjek iza kojeg je ostala znato, nije prošao bez otpora. tio svoju baku kad je bila mlada. Bijaše
jedna mala bibliofilska knjiga pjesama to neposredno nakon bitke. Kako je iz-
Imati sebe – jednom riječju Šover. Mulabdićevo Zeleno busenje proživjelo išla na sokak, dva su vojnika s puškama
je zbog toga neobičan književni život, kao jurnuli prema njoj i vikali:
Ne znam kako je dobio taj nadimak. i njegov pisac uostalom. Nije ga to buse-
Mogu samo pretpostavljati. Vjerovatno nje napustilo do kraja života. – Halt!
iz onih dana u Parizu kad su pogrešno, s Izgledalo je kao da će je ustrijeliti.
francuskim naglaskom, izgovarali njego- O istinitim i neistinitim zulumima Ukočila se i jedva protisnula.
vo ime i prezime: Žozif, Žovik, Žover – Simeuna đaka koje su u vezi s tim dani- – Nemojte, ljudi, ako Boga znate!
Šover (što je išlo uz riječi kojima je učio ma možemo pročitati u nekim pričama I jasno je pokazala rukom spasonosni
lingvistički radoznale Parižanke iz svoje Petra Kočića. znak koji je i dvojici vojnika očito bio ra-
generacije – žebati npr.). zumljiv. Vojnici su zastali. Najednom im
Priče, uostalom, više govore o onima je sve postalo nejasno. Onda je jedan au-
Šover. Moj dragi stari prijatelj. Jed- koji ih pripovijedaju nego o junacima koji strougarski vojnik kazao drugome.
ne smo noći dugo razgovarali. Bio je tu se u njima spominju. – Mate, jeba te, govore ka mi!
i Adem, glumac za sva vremena. Pričali Koliko sam se samo puta sjetio te priče.
smo i o Berlinskom kongresu. Naravno, I Alkibijad Nuša kasnije je bio tu (tj. Ona je oživljavala u različitim vremenima
i o svemu onome što je nakon toga slije- Branislav Nušić). Napisao je dramu o tom i s različitim sudionicima. I svaki je put
dilo. Jedna carevina odlazi, druga dolazi. vremenu. I mnogi drugi. u njoj to – ljudi koji su nesvjesni razlo-
U nepoznatu zemlju. ga zbog kojeg su se našli u priči. Svaki je
Kao i mnoge porodične priče koje ima- čovjek tih dana, kao i uvijek, bio u priči.
Možda sam im ispričao kako sam u ju svoju nepatvorenu vrijednost. I značaj. U svojoj priči. Bez njega, njene međe nije
klaustru jedne crkve u Dalmaciji naišao Za porodice, ne za zvanične historije. moguće sagledati.
na ploču na kojoj je dosta žestoko pisa-
lo kako su dva čovjeka iz tog kraja ubi- Događaji su poznati. Po dogovoru ve- O Avdi Jabučici, o kojem nisam pre-
jena u Bosni. likih sila, austrougarska vojska ušla je u stao razmišljati otkako stanujem u ulici
Bosnu i Hercegovinu. Na nekoliko mje- koja se zove po njemu, neobičnom čo-
Dvije velike države – strane jedna dru- sta bili su žestoki okršaji. Ipak, vojsku su vjeku koji je ugradio svoju neobičnost i
goj. Vidi se to i iz knjige Matije Mažura- samo nakratko zaustavljali. Tako i na Ba- majstorluk u otpor te davne godine – neki
nića Pogled u Bosnu, koju sam nedavno njalučkom polju. Nakon bitke, krenulo drugi put. n
ponovo pročitao. je preuzimanje i čišćenje grada.
Vidi se i iz knjige Eugena Kumičića Pamtim grobna obilježja mnogih vojnika
Pod puškom, koja je, zapravo, putopisni koji su pali tog dana. Danas ih više nema.
Ostao je samo Šarčevićev, spletom okol-
nosti, koji se doima kao nevjerovatna priča.
82 18/1/2018 STAV