Page 18 - STAV broj 212
P. 18

POLITIKA


          Karadžićevanje kod “Manje”

          POVRATAK





          VELIKOSRPSKOG





          DUHA U SARAJEVO






                                            Trivićevi šovinistički stavovi nisu ni čudni ni iznenađujući. Skandal
                                            je u tome što ih on glasno i ponosno iznosi dok, više nego
                                            uspješno, posluje u Sarajevu i što takva situacija traje već
          Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ
                                            godinama. Ali Trivićeva drskost nije slučajna, ona je rezultat
                                            trenda normalizacije antibošnjačkog šovinizma, pa čak i pokušaja
                                            svojevrsne kriminalizacije bilo kakve pobune protiv njega

            ako se na prvi pogled čini da je izrica-  RAŠO, JAŠI, SVI SMO NAŠI  postojanja ekskluzivno srpske paradržavi-
            njem pravomoćne presude Radovanu   Ovaj utisak pojačava višedecenijski   ce stvorene genocidom pretvori u počet-
            Karadžiću za genocid i druge zloči-  odnos onoga što se kolokvijalno zove me-  no i zatečeno stanje, novu realnost koju
         Ine počinjene u Bosni i Hercegovini   đunarodna zajednica prema posljedicama   nije moguće niti je poželjno mijenjati, za
          između 1992. i 1995. godine, te kaznom   genocida. Sve se čini da se zločini genocida   koju čak nije uputno niti politički korek-
          doživotnog zatvora na koju je osuđen za-  nad Bošnjacima individualiziraju – mada   tno govoriti koliko je nepravedna ili spo-
          tvoreno jedno poglavlje historije, to je,   je za njih bila potrebna ogromna organi-  minjati kako je nastala. Nažalost, takva
          čini se, ipak samo privid. Zločinac jeste   zacija na nivoima više institucija, a koja   vrsta perverzne “realpolitike” ne dotiče
          osuđen, ali je njegovo životno djelo, nje-  je uključivala hiljade i desetine hiljada   se samo “stanja na terenu” nego zalazi i
          gov kriminalni magnum opus, nastavilo   izvršilaca – te da se izbriše uzročno-po-  u pitanja kulture sjećanja, memorijaliza-
          da živi, čime je, u osnovi, pored zločinca   sljedična veza između zločina i rezultata   cije i obilježavanja javnog prostora, poli-
          na određen način kažnjena i žrtva. Ovaj   zločina, a to je etnički očišćena teritorija   tičkog narativa i dijaloga, pa čak i samog
          paradoks, da neko bude osuđen za zločin   manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.   javnog diskursa. Takvi procesi “pomire-
          genocida, ali da posljedice tog genocida   Također, očita je i namjera da se situacija   nja”, koji se diktiraju izvana, imaju svoje
          ostaju i postaju legitimne, nažalost, sa-
          svim je uobičajen za specifični kontekst
          agresije protiv Bosne i Hercegovine. U
          prilog tome govori i činjenica da nema
          presuda za zločine genocida u Prijedo-
          ru, Višegradu, Foči i ostalim općinama
          onoga što se danas naziva Republikom
          Srpskom, čije i samo nakaradno i ne-
          prikladno ime svjedoči zašto su se takvi
          zločini i desili u ovim nekad većinski
          bošnjačkim mjestima. Nekako se čini da
          Karadžić, ali i ostala velikosrpska zloči-
          načka nomenklatura nisu kažnjeni koli-
          ko zbog samih zločina kao takvih, nego
          prije zbog glupave trapavosti, bezobzirne
          otvorenosti i izvjesnog nedostatka “dis-
          krecije” prilikom izvođenja genocida u
          Srebrenici, kojeg su, za razliku od ono-
          ga što su činili 1992. godine, napravili
          praktično pred očima čitavog svijeta, i
          to pred kraj rata, čime su kompromiti-
          rali i svjetske sile.



         18  28/3/2019 STAV
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23