Page 21 - STAV broj 212

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (22)
O SULJI KOJI JE “POSPREMAO”

TRAGOVE ČETNIČKOG ZLOČINA

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim
rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika,
s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko
Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu
urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija
pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj
bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i
živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

na višegradskom mostu (išao Suljo kod sina, Govori, poslije Suljo, sretan što ga
da skloni unučad), nekakav četnik se izde- nećemo micati iz Balnoga: “Kad bih, ako
rao na nekakvog drugog četnika, nakon pet- Bog da, opet kuću pravio, ne bih na sprat.
naest dana sistematskog klanja, da nešto ko Nego prizemno, jednu golemu sobu, i po-
biva “moraju svijetu prikazati”, pa ostavili kraj nje jednu malu, koliko da krevet može
u životu petoro-šestoro ljudi što ne mogoše stati i kakav stočić pored kreveta. Meni su
Piše: stati u pretrpani kamion. Pješačili, danima i ljudi govorili prije, nisam vjerovao, kako
Abdulah SIDRAN noćima, prema Olovu. Naišli na musliman- svaki čovjek, u životu, triput ima i triput
sko selo, ali ne vjeruju da je stvarnost, da nema. Meni se baš tako, evo, dogodilo. Al’
na svijetu ima živih muslimana. Uzeli da ne bih više nikada kuću na sprat. Stvari su
ma u Dervišu i smrti primjer takve ži- jedu, mogu žvakati, ali niko ne može zalo- ništa. Go dođeš, go odeš...”
votne situacije u kojoj čovjeku staje gaja oboriti niz grlo. Pada kiša, ne znaju da Preturio je, preko zida višegradskog
pamet: nema lijeka, nema rješenja, pada kiša. Goli su i bosi, ne znaju da su goli mosta, stotinu zvjerski ubijenih Bošnjaka.
Istvar ne valja nikako, stoji potpuno na- i bosi. Suljo tri mjeseca plak’o, nije progo- Gledao je kako “kiper” izručuje bošnjačka
opako – ali ispada da je najbolje tako kako varao, ni riječi. Poslije progovorio. tjelesa u Drinu pa se podigne toliki talas da
je. (Fascinantni Hasan, Ahmeda Nurudije Evo im sada, iz Sarajeva, došla šćer. preko mosta zahvata i obara. Ali ga noću ne
osnovni prijatelj, pripovijeda o svom slugi, U komandi isposlujemo dozvolu za dva bude te slike, nego one kad je “pospremao”
koji s njime ide na česta trgovačka putova- mjesta, u povratku za Sarajevo. Ajša hoće: tragove četničkog zločina, sklanjajući veli-
nja, kod kuće ostavlja ženu, i mladog rođa- “Neka umrem od gladi, ali hoću da sam sa ku hrpu cipela, kapa, krvi, ljudskog mozga
ka s kojim se mlada žena upusti u – ljubav. svojom djecom.” Suljo neće: “Tamo je rat, – zahvatajući je nekakvom gumenom kalo-
Njima je lijepo dok je muž na putu, njemu ovdje nema rata. Hajde da poginem, hala- šom. Stalno mu pred oči izlaze jedne ruži-
lijepo kad se vrati, jer ništa ne zna, a ono lio sam život, hajde da ostanem bez ruke, časte dječije cipelice, pokućnice.
dvoje pati. Mladi rođak, što mu voljena leži ali kako ću, ne daj Bože, bez noge.” Tu je i Neka Delića u Balnozima. Norvežani če-
s drugim, ona, što leži s onim koga ne voli. Ajšina sestra. Hoće i ona. Koga god razu- stito hrane naš prognanički narod. Sastavit
Šta da se čini? Ništa... Ako se mužu rekne – mnoga za savjet upitamo, kaže: “Pametno ćemo se, svi, prognani i zatočeni, izbjegli i
i tako dalje, neka čitalac sam sastavi kockice bi bilo starije roditelje iz Sarajeva u Zenicu opsjednuti, onda kad se sastavi naša vojska.
dok se ne vidi kako, zbilja, u životu postoje i Balnoge sklanjati, a ne odavde ih odvodi- Heroji Goražda s herojima Sarajeva, juna-
tako naopake ljudske situacije da naopakije ti.” Sukobe se, žestoko-prežestoko, razlozi ci Mostara s junacima Gradačca i Teočaka.
ne mogu biti, a opet – najbolje je tako kako srca i razlozi pameti. Sjećam se, na početku agresije, napisah
jeste, sve drugo je gore.) Pisac je tu posmatrač. Ni u mnogo sitni- rečenicu: “Bitku ne dobija onaj koji može
Čemu i zašto ovoliki uvod u još jednu jim stvarima, u ratu, niko nikome ne smije jače da udari, nego onaj koji može više da
zeničku priču? U izbjegličkom naselju davati savjete. Slušam, porodični kvartet otrpi.” Smijali mi se, oni što su vjerovali
Balnozi (“Norveško naselje”), među osam kombinuje: da pođu Ajša i sestra, a da Suljo, da će četnička JNA i SDS u Bosni obaviti
stotina prognanika s Drine i iz Bosanske do proljeća, ostane u Balnozima? Ne valja. posao “za petnaest dana”. A već je dvade-
krajine, ima i bračni par iz Goražda, Suljo Suljo šuti, ali se vidi da mu nije pravo. Da seti mjesec, još udaraju po našim Teočaci-
i Ajša Delić. U Sarajevu imaju dvije kće- pođu muž i žena? Svi šute, sestri nije pra- ma, našim Maglajima i Olovima – i ginu
ri, u Švedskoj sina i unuke, u Goraždu – vo, dok Ajša sama ne kaza kako “ne može k’o muhe. Izdržat ćemo, bezbeli sastaviti
ništa. (Bila velika kuća, bila velika bašča, uz ostaviti sestru”. Da pođu svetroje, nije mo- bosansku vojsku, pa onda sastavljati sve
Drinu, na samom ulazu u grad, sad nema guće. Pata-karte. Premetali – obrtali, otud rastavljene: matere i kćeri, sinove i očeve,
ničeg. Sprženo, nestalo, k’o da nije ni bio, i odvud, kako god se okrene, ispada da je braću i sestre. Do tada, najbolje je ovako
cio život u prah i pepeo.) Preživjeli klanje najbolje ovako kako jeste. kako je. n

STAV 28/3/2019 21TAV 28/3/2019 21
S