Page 77 - STAV broj 303
P. 77
Bio je skroman,
nenametljiv, samozatajan
čovjek. Tim je
značajnije recipijentski
i interpretatorski se
približiti njegovim
tekstovima (posebno
mislim na knjigu “Moja
generacija”): u stvarima
duha, umjetnosti i
izražajnosti vrijeme je
najbolji, nepotkupljivi pa i
jedini kompetentni sudija,
a već i ovo vremena što je
proteklo počinje “stavljati
na svoja mjesta” stvari,
ljude, ideje, stavove,
shvatanja, vrijednosti,
o kojima se do prije
osamdeset ili šezdeset
godina nije još moglo
objektivno suditi.
On ga je vraćao u dječaštvo i mladost i u na mjestu gdje je trebalo jednostavno is- dio gore dat u kurzivu trebalo je možda
tetkinu kuću koja je bila na dnu sokaka. pustiti). Evo još dva mjesta koja sadrže te ovako formulirati:
Tada bi u kraćim razmacima zastajkivao, jedva vidljive propuste: “(...) njen prodorni huk odzvanjao je ka-
ljubio konja u glavu vukući je prema sebi “Brat je bio goropadan i plahovit, kru- njonom, kao da je vrio ispod Zemljine kore,
da mu vidi oči, i onda bi počeo da pla- pan i snažan čovjek sa crvenim licem i mu- kao zastrašujuća jeka širio se Mostarom i
če...”); i opis čulnog ambijenta oko berbe ževnim držanjem. Po pažnji i mekoti glasa unosio nemir među ljude...”
grožđa (“Opojni miris /.../ kad je vazduh u razgovoru sa sestrom brat je bio dirljiv.” Ovi sitni zahvati u redakciji teksta
pun tankog zujanja pčela, dok sjaj sun- Ova je konstrukcija u drugoj rečenici priče nisu se desili; iz toga možemo za-
ca kao zlatno platno obmotava drveće i rogobatna. Trebalo je to posložiti ovako: ključiti u kojoj je mjeri Humo bio sa-
ljude. Beračice su tople, nemirne i opi- I tim prije je bilo dirljivo s kojom se mozatajan i skroman: možda ga to što
jene suncem i grožđem, dok im se znoj pažnjom i mekotom u glasu razgovarao sa nije učinio s ovom pričom čini sjajnim
i slador od grožđa lijepi za ruke i vrato- svom sestrom. i rasnim pripovjedačem, barem isto
ve. (...). Suknje bježe što dalje od tijela, Drugi je primjer dionica pred sam toliko koliko ga takvim čini i ono što
razređujući topli vazduh pod kojim one kraj priče: s pričom i u priči jest učinio – kao što
uzbuđeno trepte...”). “Neretva je nadošla, prodrla u šuplje Avda Humu političara, intelektualca i
Međutim, ima mjesta gdje je još do- pećine (...); njen prodorni vrisak hučio je revolucionara isto tako velikim i zna-
sljednije trebalo provoditi redukciju; u kanjonom kao da je dolazio ispod zemljine čajnim čini i ono na što nije pristajao i
citiranom opisu pijanih povrataka kući, kore, zastrašujuće odzvanjao po Mostaru i što kao takav nije činio (ravnopravno s
očita je riječ viška, koja se ponavlja kao po- unosio uznemirenje među ljude. (...)” onim što jeste učinio i postigao u svom
sljednja i u narednoj, kraćoj rečenici (a to Ovdje je “falš” još skriveniji, jedva revolucionarnom i političkom djelova-
je riječ sokaka, koju smo gore i boldirali je uočljiv: prodorni vrisak ne može hučiti; nju). n
STAV 24/12/2020 77