Page 77 - STAV broj 303
P. 77

Bio je skroman,
                                                                               nenametljiv, samozatajan
                                                                               čovjek. Tim je
                                                                               značajnije recipijentski
                                                                               i interpretatorski se
                                                                               približiti njegovim

                                                                               tekstovima (posebno
                                                                               mislim na knjigu “Moja
                                                                               generacija”): u stvarima
                                                                               duha, umjetnosti i
                                                                               izražajnosti vrijeme je
                                                                               najbolji, nepotkupljivi pa i
                                                                               jedini kompetentni sudija,
                                                                               a već i ovo vremena što je
                                                                               proteklo počinje “stavljati

                                                                               na svoja mjesta” stvari,
                                                                               ljude, ideje, stavove,
                                                                               shvatanja, vrijednosti,
                                                                               o kojima se do prije
                                                                               osamdeset ili šezdeset
                                                                               godina nije još moglo
                                                                               objektivno suditi.












          On ga je vraćao u dječaštvo i mladost i u   na mjestu gdje je trebalo jednostavno is-  dio gore dat u kurzivu trebalo je možda
          tetkinu kuću koja je bila na dnu sokaka.   pustiti). Evo još dva mjesta koja sadrže te   ovako formulirati:
          Tada bi u kraćim razmacima zastajkivao,   jedva vidljive propuste:      “(...) njen prodorni huk odzvanjao je ka-
          ljubio konja u glavu vukući je prema sebi   “Brat je bio goropadan i plahovit, kru-  njonom, kao da je vrio ispod Zemljine kore,
          da mu vidi oči, i onda bi počeo da pla-  pan i snažan čovjek sa crvenim licem i mu-  kao zastrašujuća jeka širio se Mostarom i
          če...”); i opis čulnog ambijenta oko berbe   ževnim držanjem. Po pažnji i mekoti glasa   unosio nemir među ljude...”
          grožđa (“Opojni miris /.../ kad je vazduh   u razgovoru sa sestrom brat je bio dirljiv.”  Ovi sitni zahvati u redakciji teksta
          pun tankog zujanja pčela, dok sjaj sun-  Ova je konstrukcija u drugoj rečenici   priče nisu se desili; iz toga možemo za-
          ca kao zlatno platno obmotava drveće i   rogobatna. Trebalo je to posložiti ovako:  ključiti u kojoj je mjeri Humo bio sa-
          ljude. Beračice su tople, nemirne i opi-  I tim prije je bilo dirljivo s kojom se   mozatajan i skroman: možda ga to što
          jene suncem i grožđem, dok im se znoj   pažnjom i mekotom u glasu razgovarao sa   nije učinio s ovom pričom čini sjajnim
          i slador od grožđa lijepi za ruke i vrato-  svom sestrom.            i rasnim pripovjedačem, barem isto
          ve. (...). Suknje bježe što dalje od tijela,   Drugi je primjer dionica pred sam   toliko koliko ga takvim čini i ono što
          razređujući topli vazduh pod kojim one   kraj priče:                 s pričom i u priči jest učinio – kao što
          uzbuđeno trepte...”).                “Neretva je nadošla, prodrla u šuplje   Avda Humu političara, intelektualca i
            Međutim, ima mjesta gdje je još do-  pećine (...); njen prodorni vrisak hučio je   revolucionara isto tako velikim i zna-
          sljednije trebalo provoditi redukciju; u   kanjonom kao da je dolazio ispod zemljine   čajnim čini i ono na što nije pristajao i
          citiranom opisu pijanih povrataka kući,   kore, zastrašujuće odzvanjao po Mostaru i   što kao takav nije činio (ravnopravno s
          očita je riječ viška, koja se ponavlja kao po-  unosio uznemirenje među ljude. (...)”  onim što jeste učinio i postigao u svom
          sljednja i u narednoj, kraćoj rečenici (a to   Ovdje je “falš” još skriveniji, jedva   revolucionarnom i političkom djelova-
          je riječ sokaka, koju smo gore i boldirali   je uočljiv: prodorni vrisak ne može hučiti;   nju).     n


                                                                                                   STAV 24/12/2020 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82