Page 76 - STAV broj 303

KULTURA

U povodu novog izdanja

AVDO HUMO – JEZIK,

STIL I ATMOSFERA PRIČE

“HASANAGIĆ I NJEGOV KONJ”

Piše: Željko GRAHOVAC “Moja generacija”, IK “Vrijeme”, Zenica, 2020.

vdo Humo, iako je po formal- reći da se ovoj priči, da bi bila baš anto- istoimene Andrićeve pripovijetke) – sve
nom obrazovanju bio profesor logijska, ne treba ništa dodati – ali bi joj je to uspio okupiti i uvezati Avdo Humo
književnosti, nije kao autor ak- se moralo ponešto, malo, oduzeti. Humo se u ovoj priči.
Ativno sudjelovao u književnom ovdje približio vrhunskom majstorstvu: Najbolja mjesta u njoj plod su upra-
životu. Profil visokomoralnog, dosljednog, gradnja glavnog lika, zaplet, artikulacija vo te redukcije, o kojoj smo već govorili:
obrazovanog i humanistički orijentiranog tamne game njegove duševnosti, ispunje- kad u jednoj rečenici evocira incestuoznu
intelektualca isključivao je svaki oblik nje i zaokruženje njegove tragične sud- vezu Hasanagića sa svojom mladom, tu-
očitovanja ili samodokazivanja koji bi po- bine, finale s ubistvom njemu najdražeg berkuloznom tetkom (“(...) sjećanja na
drazumijevao “sjedenje na dvije stolice”. bića, konja – sve je to sabrano i izraženo ljubav prema sestri, na strasne i vrele
Bio je skroman, nenametljiv, samozatajan sa “šmekom” prave, rasne literature. I noći sa svojom mladom tetkom ljepoti-
čovjek. Tim je značajnije recipijentski i incest, i atmosfera duboke, neobuzdane, com i nerotkinjom /.../ koja je izgarala i
interpretatorski se približiti njegovim tek- samouništavajuće čulnosti (koje toliko ocvjetavala u ljubavnim noćima s njim,
stovima (posebno mislim na knjigu Moja ima u prozama Hamze Hume), i tragič- a danju se u vrelini svoga tijela topila od
generacija): u stvarima duha, umjetnosti ni hijatus između dviju epoha (koji su tuberkuloze... ”); pa opis njegovih vraća-
i izražajnosti vrijeme je najbolji, nepot- mnogi pripovjedači evocirali i literar- nja s bivših posjeda, u pijanom stanju (“U
kupljivi pa i jedini kompetentni sudija, a no transponirali: Dizdarević, Ćorović, prvi sumrak prolazio bi sokakom tiho, kao
već i ovo vremena što je proteklo počinje Sušić, Kondžić) te i egzistencijalistički da se njime šunja. Obgrlivši rukama vrat
“stavljati na svoja mjesta” stvari, ljude, oporo svođenje života na trpnju, patnju, svog vranca, hodao je polako, zapetljanim
ideje, stavove, shvatanja, vrijednosti, o gorčinu, bol i gubitak pojedinca, neopo- korakom, oslanjajući se svom težinom na
kojima se do prije osamdeset ili šezdeset zivo osuđenog na samog sebe, na vlastitu njega. /.../ Približavajući se kući, još bi se
godina nije još moglo objektivno suditi. ništavnost i smrt (kao Mustafa Madžar iz više rastužio i opijao od sumraka sokaka.
To vrijeme koje prolazi i koje prolaze-
ći daje prave dimenzije svemu proteklom
čini i još će činiti likove kao što je Avdo
Humo sve većim i većim: već danas mo-
žemo konstatirati da jugoslavenski revo-
lucionarni pokret (u Bosni i Hercegovini)
nije imao ovakvih figura više no što se na
prste jedne ruke može izbrojati. Tu temelj-
nu tezu, na kojoj je zasnovana i potreba
ovog izdavača da ponovo objavi Huminu
knjigu Moja generacija, ilustrirat ćemo i
potvrditi mikroanalizom Humine priče
Hasanagić i njegov konj, koja na raskošan
način potvrđuje i artikulira duhovni i in-
telektualni profil svog autora.
Priča pripada u epohalnom i u sti-
lističkom smislu realizmu, koji je afir-
mirao majstor pripovjedačke proze Ivo
Andrić. Motivom i ambijentacijom situ-
irana je na prelaz iz “pustog turskog” u
novovremsko: Mostar iz druge decenije
20. stoljeća, kao ambijent, i ostarjeli bivši
veleposjednik Hasanagić, sa svojom nikad
udavanom sestrom i sa svojim krasnim
konjem, kao glavni lik. Odmah ćemo

76 24/12/2020 STAV