Page 71 - STAV broj 303

Makovu knjigu Kameni spavač u izdanju
Književne komune iz Mostara. 1973. go-
dine postaje docent na ALU u Sarajevu.
1976. godine počinje ciklus grafika
Strašila. 1979. godine postaje vanredni
profesor na ALU, a 1981. godine izabran
je za dopisnog člana ANUBiH. Ova go-
dina bitna je u njegovoj biografiji po
previranjima na ALU oko Neuma. 1982.
godine izlazi mu monografija na slove-
načkom, engleskom i tzv. srpsko-hrvat-
skom jeziku, te se održava monografska
izložba u Ljubljani, Gorici, Zenici.
Iste godine počinje i njegov društve-
no-politički angažman u CKSKBiH i
GKSK, član je Savjeta ULUBiH, Galerije
“Roman Petrović”, revije Odjek. Biran
je i za predsjednika Socijalističkog sa-
veza radnog naroda grada. 1983. godine
bio je angažiran na pripremi kulturnog
programa grada za vrijeme ZOI, stječe
status redovnog profesora na ALU i po-
staje član Sarajevskog univerziteta. Iste
godine vraća stan i atelje na Grbavici i
kupuje stanište na Koševskom Brdu.
1985. godine sarađuje s Likovnom aka-
demijom iz Münchena. 1987. godine
postaje redovni član ANUBiH. 1988.
godine izlazi njegova knjiga Umjetnost
multioriginala. Za vrijeme rata od 1992.
do 1995. Dževad Hozo neumorno radi,
susreće se sa Susan Sontag i velikim
brojem značajnih ljudi koji su posjeći-
vali Sarajevo. U tom periodu nastaju tri
njegova ciklusa, od kojih je vrlo znača-
jan Filozofija otpada, gdje je koristio po-
moćne šablone s likovnim problemom
korištenja prostora i svjetla. U toku rata
putuje u Ljubljanu s grupom umjetnika
i izložbom Umjetnici Sarajeva za slobo-
du. 1997. godine u Narodnom pozorištu
pravi likovni omaž Maku Dizdaru. 1998.
godine završava oblikovanje knjige Ka-
meni spavač, izdanje na engleskom jeziku.
Poslije 2000. godine i dalje je aktivan, a
poslije penzioniranja na ALU biran je
u zvanje profesora emeritusa i nastavlja
svoj plodonosni pedagoški rad sa studen-
tima postdiplomcima.
Dževad Hozo izlagao je na velikom
broju samostalnih i grupnih izložbi, me-
đunarodnih izložbi i bijenala. Dobitnik
je 57 nagrada, priznanja i zahvalnica za
svoj umjetnički rad. O njemu su pisali
svi značajniji likovni kritičari s prosto-
ra bivše Jugoslavije i šire.
“Tako je nastala ta skrivena Bosna,
za koju tek tu i tamo i sasvim periferno
čujem od Porfirogeneta ili popa Duklja-
nina , u kojoj se sve pokazuje samosvoj-
no, arhaično, u najboljem smislu te ri-
ječi i stabilno poput njenih stećaka. To
je Bosna ‘Crkve dobrijeh Bošnjana’, za
koju još uvijek zasigurno ne znamo da
li je zaista mahinejska, neomahinejska,

STAV 24/12/2020 71