Page 67 - STAV broj 303

trenutno i na Požarikama i na Sibovcu. znate, gore je pakao kao što i sami vidite. prozujalo nam je s lijeve strane. Na samim
Ljudi u kamionu gledali su nijemo jed- Idemo dogore trčeći, glavu držite skroz grudobranima naši su nam momci vikali
ni u druge. nisko. Komandant bataljona gore je s lju- da trčimo. U nekoliko koraka našli smo
Stigavši na odredište brzo smo ras- dima, čekaju vas da bi naši krenuli ulije- se u tranšejama. Razvaljena zemunica i
poredili opremu i municiju. Dali su nam vo s napadom. tijela dvojice mrtvih četnika bio je prizor
usput jednog sanitetliju iz Gradačca da Brzo smo trčali kroz tranšeje, čulo se koji nas je dočekao; mitraljez pedesettrojke
bude s nama u liniji. samo zveckanje opreme i zviždanje zrna otkinute cijevi i razbacani redenici svu-
Ušli smo u dio linije prema našim iznad naših glava. Stigli smo u sami špic da okolo. Bilo je to od direktnog pogotka
uklinjenim borcima. Bili su osamdese- uklinjene linije. Sve je bilo izrovano od našeg projektila u zemunicu.
tak metara u špicu desno od nas. Bacali granata. Gorjelo je i drveće od kojeg su iz Momci su vikali da se ide niz tranšeje
su po njima sve čime su raspolagali, od zemlje virili samo ostaci. Komandir nam i da se raspoređujemo. Odjednom je lije-
minobacačkih do tenkovskih projektila. reče da se rasporedimo i pokaza pravac vo od nas zaprštalo, a onda je Halil sasuo
Cijelom desnom stranom dizao se visok kojim će krenuti napad. “Znam da nije rafal iz osamdesetčetvorke. Četnici koji su
stub dima od granata koje su konstantno pravo vrijeme, ali mora se vratiti ovaj dio bili dolje lijevo nisu znali šta se dešava
pogađale naše položaje. Visok, koštunjav, linije jer do jutra nećemo izdržati. Pogi- pa su bili krenuli prema nama. Naletjeli
komandir čete iz Gradačca viknu: “Haj- nula su nam četiri momka, a jedanaest su direktno na naše momke.
mo, kol’ko će vas prema gore? Pola ide ih je ranjeno.” Brzo se linija uvezala, vojnici koji su
s nama, a pola ostaje ovdje da čuva bok Oko tri sata počeli su ulaziti lijevo ranije bili u klinu uvedeni su u isprav-
kad krenu momci u napad.” od nas momci iz Sedmog manevarskog ljenu liniju.
Brzo smo se sabrali u tranšeji. Mir- bataljona. Raširili su se po tranšeji i če- Naslonio sam se na zid tranšeje i ot-
za klimnu glavom i pokaza udesno kao kali naredbu. Tačno u 3 sata i 15 minuta huknuo. Sve se tako brzo odigralo, a imali
da pita idemo li. Ja slegnem ramenima: naša artiljerija poklopila je granatama dio smo samo dva lakše ranjena momka. Voj-
“Svejedno, rat je i ovdje i gore.” Proguram agresorske linije pred nama. Dio boraca nici su ulazili u liniju prolazeći pored nas.
se pored ljudi pa krenem naprijed. Bilo začas se prebacio do šljivika u kojem se “O, školarac moj”, prenu me poznati
nas je dvadeset pet. Išli smo maksimalno nalazila sredina linije koju su četnici po- glas. Salko je išao prema nama noseći san-
pognuto. Salva metaka zviždala je iznad mjerili. Drugi dio naših vojnika stigao duk municije. Zastade, spusti municiju i
zemunica. Mirza se okrene i namignu. je pužući do brežuljka tačno ispod agre- kao po običaju udari me rukom po ramenu.
“Drži taj šljem dobro”, dobaci smijući sorskih rovova. Bilo je nevjerovatno da – Živ, zdrav, junače?
se. Kako smo se približavali uklinjenom ih u pola dana nisu primijetili. Desno je – Jesam, dobri moj Salkane.
dijelu, granate su nam padale sve bliže i odjeknula detonacija iz ručnog bacača, a – E, to je najvažnije, nek’ se živo i
bliže. U jednom momentu minobacačka iza nje odmah i druga. Jaka pješadijska zdravo, a sve će se drugo nadurat’.
pade direktno pored grudobrana kraj ko- vatra sasula je sa svih strana. Iznenađe- Podiže sanduk na rame, poselami
jeg smo prolazili. “Umalo, umalo”, viknu ni agresorski vojnici otvorili su žestoku se i krenu. Na kraju tranšeje zastade i
Halil, “hajmo malo brže, k’o glineni smo vatru. Naši momci ispod brežuljka čekali okrenu se.
golubovi ovdje.” su pogodan trenutak. Sve se to odvijalo – I zapiši sve, moj školarac, to obave-
Stigli smo na ulaz u uklinjeni dio li- šezdesetak metara od nas. Začulo se još zno. Sve zapiši jer ćemo zaboraviti, mi sve
nije. Pored velike zemunice, na koljeni- nekoliko detonacija, a zatim je proključalo. zaboravimo, dobri moj Amiraga.
ma je kraj telefona i radiostanice čučao Dio naših momaka upao je desno u – Hoću, Salkane, ne brini, zapisat ću.
vezista. Vikao je istodobno i u slušalicu tranšeje, a i druga grupa krenula je u Mahnem mu rukom, ali on je već od-
telefona i radiostanice. napad. Totalna konfuzija u četničkim lazio. Salko, radnik na lijepljenju đonova
Prvi pogled ukazivao je na haotično redovima rezultirala je bjesomučnom, cipela, tada je, u najgorem našem trenutku,
stanje. Pored nas pronijeli su dva ranje- ali nasumičnom pucnjavom. Naši su di- znao da ćemo zaboraviti. U tom momen-
na momka, a iza njih odmah dotrča kurir gli agresorsku zemunicu u zrak i već bili tu nisam vjerovao tim njegovim riječima.
koji nam mahnu rukom da ga slijedimo. nadomak tranšeja. Komandir iz Gradač- Dvadeset šest godina poslije shvatam da
Na prvoj krivini u tranšejama on čučnu ca viknu da i mi krenemo. je Salko, radnik “Fortune” iz Gračanice,
i pokaza rukom da isto to uradimo. “Vi, Iskočili smo iz tranšeja i trkom poš- bio u pravu. Mi smo narod koji uistinu
momci, idete sa mnom u sami špic. Da li čistinom ka šljiviku. Nekoliko zrna lahko zaboravlja. n

STAV 24/12/2020 67