Page 63 - STAV broj 303

a drugi, kao otkačen vagon, nevidljivim
tračnicama klizi unazad, u neizvješće
prošlosti. Kao da se međusobno odbija-
ju. Ali, kada se raščupa cijeli jedan vijek
spresovan u taj tanak prostor između njih,
ostane ipak jedna tanka i nepouzdana
veza, i spomen-grobnica “Macan Mari-
ja” i stara željeznička stanica upisane su
na Listu nacionalnih spomenika Bosne
i Hercegovine.
POSLJEDNJA PUTNICA
Ovdje je, u temeljima ove zgrade, zasi-
jano sjeme ovog grada. Kazuje se da je prvo
kroz šaš i trstiku potekla pruga, a onda na
samoj obali Spreče niknu i parna pilana,
u njoj su rezani pružni pragovi kojima se
mreža kolosijeka sve silovitije raspinjala
cijelom Bosnom. Iz dalekih podmajevič-
kih sela dolaziše seljaci zaogrnuti gunje-
vima da vide tu oklopnu aždahaku, koju
od milja zovu vlak, a tepaju joj voz. Pa bi Ima li išta na svijetu krovom našla je ona svoju jedinu kuću i
stajali tako, raskrečeni u čudu, čekajući svoj dom. Eto, ipak, svemu uprkos, ov-
da se pojavi ushuktali kotao na njenom žalosnije od željezničke dje, oko ovih tužnih zidina zaboravljenih
čelu iz kojeg bije para kao da se zemlja stanice do koje više ne od svake vlasti, razmotava se cijeli jedan
pod njima otvorila. Oni koji bi pobjegli, svijet. A, uvečer, kada se u pljesnjivim so-
nemajući hrabrosti da dočekaju ushuktalu vode kolosijeci? Presahnuo bama pogase svjetla, ta djevojčica, širom
gvozdenu neman, vraćali bi se kući bijeli otvorenih očiju zagledana u leđa djevojke
od prašine koja se dizala oko zgrade što je ovdje svaki put. Tu, u koja, s puškom u ruci, pod dukatom mje-
je Švabe podigoše da u njoj drobe kame- nekadašnjem stjecištu sečine, kroči u plavetne daljine, kreće na
nje, a oni koji bi ostali do kraja vraćali bi beskrajna putovanja tom mrežom tračni-
se crni kao ugarci, baš kao da je ondje, u ovog grada, sada je ca rasijanih u svemoćne kolosijeke dje-
tom tek niklom gradu s njima čistilo di- sablasno od pustoši. tinje mašte nadojene fantazmagorijskim
mnjake na radničkim barakama. romskim pričama i pred njom tad, dubo-
I na kraju sve usahnu. Cijelo jedno ko u tami, otvore se svi putevi, sve staze
vrijeme i život zasađen u njemu skruni i bogaze koje su u svom veličanstvenom
se u prah. Ima li išta na svijetu žalosni- kupljenu na ovoj biletarnici. Svi su put- milenijskom lutanju ponižavane i proga-
je od željezničke stanice do koje više ne nici ovdje zaokružili sva svoja putovanja njane, nikada prihvaćene, pregazili njeni
vode kolosijeci? Presahnuo je ovdje sva- i pomirili se sa svojim neostvarenim že- preci, hrabro noseći ugarak duše na dlanu
ki put. Tu, u nekadašnjem stjecištu ovog ljama. Pa ipak, ostao je jedan. Ustvari put- i nudeći ga svakom žaru, svakoj buktinji
grada, sada je sablasno od pustoši. Davno nica, devetogodišnja djevojčica krotkog i svakoj vatri koja je sagorijevala uz svaki
su kondukteri izbušili i posljednju kartu pogleda – Indira. Pod ovim rastočenim njihov drum. n

Adresa: tel: +387 33 777 030
Butmirska cesta bb, fax: +387 33 777 031
71210 Ilidža mail: info@velbos.ba
www.velbos.ba
VAŠ PARTNER U GRADNJI
VAŠ PARTNER U GRADNJI

STAV 24/12/2020 63