Page 64 - STAV broj 303
P. 64

DRUŠTVO



          Priče o dobrima
          IMAM JUSUF DOKAZUJE



          KOLIKO JE BERIĆETA




          POSAĐENO U NAŠOJ BOSNI,



          ALI TREBA GA PREPOZNATI





                                            Jusuf ef. Meholjić, imam u džematu Murati kod Srebrenika,
                                            na imanju naslijeđenom od rahmetli oca godišnje proizvede
                                            oko 30.000 raznih sorti voća. U vlastitim voćnjacima ubere po
          Piše: Bajro PERVA                 dvadesetak tona šljive, jabuke i kruške. Na ovim poslovima
                                            angažirani su i njegova supruga Hasija, sin Ishak, snaha Azra,

                                            sestra Izeta, a po potrebi se angažira i dodatna radna snaga.

                evetnaesti je decembar 2020. go-                               AGRONOMI GA NAGOVORILI DA SE BAVI
                dine. Magla se spustila i na Sre-                              RASADNIČKOM PROIZVODNJOM
                brenik, grad na čijim se obodima                                  Efendiju Jusufa zatječemo u radničkom
         Dspajaju ravna Posavina i bregovi-                                    kombinezonu. Radio je na opravci auta. U
          ta Bosna. Prije nešto više od godinu dana                            krugu domaćinstva na hiljade je sadnica
          Srebrenik je i zvanično dobio status grada.                          spremnih za podizanje novih ili obnav-
          Uprkos pandemiji, grad je ispunjen ljudima,                          ljanje starih voćnjaka. Taha mi objašnjava
          a većina ih nosi masku. Na gradskom trgu                             da tu ima jabuka, krušaka, šljiva, mušmu-
          susrećem Tahira Tahu Mustafića, profesora                            la, oraha, kestena, višanja, aronije. Jusuf
          i agronoma u penziji, koji je po diplomi-                            ostavlja gedore i šrafcigere i pokazuje nam
          ranju na poljoprivrednom fakultetu, kao                              sve pripremljene sadnice, novu modernu
          mladi inžinjer, iz rodnog Konjica došao u                            sušnicu za voće. Poslije razgledanja res-
          ovaj grad. I bi mu suđeno da se u njemu                              pektabilnog rasada ulazimo u kuću i uz
          oženi, stekne porodicu i zaradi penziju.                             kahvu razgovaramo o njegovim počecima
            Tahir me kao pravi domaćin nagovara                                na ovim poslovima.
          da svratimo u jednu od srebreničkih ašči-                               “Sve je nekako počelo kad sam upoznao
          nica da se “osolimo”, kako se u narodu go-                           rahmetli Huseina Bajrovića, rukovodioca u
          vori kad hoćete nekoga pozvati na jelo. U                            Velikom rasadniku u Srebreniku. Bili smo
          ovom dijelu naše domovine pravilo je da se                           kućni prijatelji. U više navrata sugerirao mi
          musafir prvo treba nahraniti, a kad s Tahi-                          je da se počnem baviti proizvodnjom sadnog
          rom prolazite kroz Srebrenik, nema kraja                             materijala s obzirom na to da živim na oče-
          selamima i pitanjima za zdravlje. Njegova                            vom imanju i da imamo zavidnu površinu
          duhovitost plijeni ljude. I dok sjedamo za   Jusuf ef. Mehuljić      (oko četiri hektara) zemlje. U početku, kao
          stol, dolazi gazda restorana i pita ga gdje                          mlad čovjek i imam u selu, nisam bio za-
          može nabaviti sadnice smokve. U prvi mah   Taha poznaje svako ovdašnje selo, a u ne-  interesiran za takav angažman. Međutim,
          malo mi se učinila nespojivom kombinacija   kim selima haman i sve domaćine. Mno-  kasnije sam upoznao i Tahira Mustafića,
          Srebrenika i uzgoj smokve. Tahir me brzo   gima je davao stručne savjete oko uzgoja   inžinjera koji je registrirao rasadničku pro-
          razuvjerava. Nakon što smo čalabrcnuli,   voća, orezivao im voće ili, pak, bio profesor   izvodnju u sklopu svog preduzeća, tako da
          krenuli smo u Murate, selo pored Sladne,   njihovoj djeci. O Jusufu efendiji govori s   su mi obojica predložili da budem njihov
          ili u samoj Sladni, kako neki vole reći, do   posebnim pijetetom. “Jusufa efendiju zo-  saradnik. To je bilo negdje 2005. na 2006.
          Jusufa efendije Mehuljića, uzornog imama,   vem Hadžijom. Hadžija se bavi rasadnič-  godinu. Od tada smo moja porodica i ja u
          voćara i poljoprivrednika.        kom proizvodnjom. Godišnje proizvede   proizvodnji autohtonog materijala kako
            Putujemo magistralnom cestom Srebre-  oko 30.000 sadnica. Ima i svoje voćnjake.   domaćih, tako i novih sorti voća. Imamo
          nik – Gračanica. Magla iziskuje opreznu   To je prije svega dobar čovjek i radiša. Jed-  i vlastite voćne zasade od nekih tri hektara
          vožnju. Do Murata je nekih šest kilometara.   nom riječju – pravi domaćin.”  raznog voća, a ponajviše jabuka, krušaka



         64  24/12/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69