Page 65 - STAV broj 303

Porodica Mehuljić Murati
i šljiva. Imam i sibirsku aroniju, od koje je sve ono što je krupno i plemenito u voću se voćarstvom. Sušili su šljive i jabuke. To
proizvodimo organski sok bez ikakvih pri- tada donijela Austrija. To su sada domaće, je naša tradicija. Babo je ovu proizvodnju
mjesa. Vršimo preradu i ostalog voća koje a bolje bi bilo kazati odomaćene sorte. Ti uozbiljio i proširio. Mi imamo i fabričku
ne prodamo na tržištu. Nešto osušimo i rasadnici koje je formirala Austro-Ugar- sušaru na drva, gdje se zrak miješa pomoću
preradimo u sokove za tržište, za naše do- ska nudili su kaleme koji su se prenosili struje. Ovaj način je zdraviji jer šljiva ne
maćinstvo, prijatelje. Ove godine osušio diljem BiH. dolazi u dodir s dimom, a suši se na drva.
sam oko 20 tona ubrane šljive i plasirao Ovo su prepoznale naše mušterije te otu-
kao gotov proizvod. Imao sam ove godine NASTAVLJENA PORODIČNA TRADICIJA da nemamo problema s plasmanom naših
i po desetak tona jabuke i kruške. Hlad- Na poslovima u rasadniku Jusufu efen- proizvoda. Pored sadnica, voćnih sokova,
noća je ostavila posljedice na neke sorte pa diji pomažu supruga Hasnija, sin Ishak, sušenog voća koje proizvodimo, imamo ne-
je prinos bio manji. Suho voće ima svoje snaha Azra, sestra Izeta. Kad porastu, pri- što i stočnog fonda, a u manjoj mjeri proi-
kupce i mogli smo ga prodati i više nego družit će im se i unuke Džana i Nedžma zvodimo i poljoprivredne kulture. Uglav-
što smo proizveli. Imamo 92 sorte krušaka i unuk Fatih. Zanimljivo je da mu je i sin nom za naše potrebe. Pokatkad angažiramo
i jabuka. Među njima su jeribasma, takiša, Ishak imam, da imamsku misiju obavlja i dodatnu radnu snagu.”
karamut, šećerka, jusufbegovača, mednica, u džematu Bjelave, a da žive zajedno. O Mehuljići se ovim poslovima bave u
senabija, budimka, ramićka.” tome Ishak ef. kaže: slobodnom vremenu kako ne bi trpjeli dže-
Tahir dodaje da su za vrijeme Au- “Budući da radim u džematu Bjelave, mati u kojima rade. Jusuf-efendija je već
stro-Ugarske bila četiri velika rasadnika gdje nemam previše obaveza, pomažem ocu tridesetu godinu imam u svojim Murati-
voća u BiH, i to u Bihaću, Goraždu, Konji- u ovoj našoj domaćoj radinosti. Živimo u ma, što dovoljno govori kako je prihvaćen
cu i Banjoj Luci. Tada je Austro-Ugarska istom domaćinstvu i ovo smatram svojom kao imam. Na stranici Medžlisa Islamske
donijela najnovije sorte voća. On tvrdi da obavezom. I moj djed i pradjed bavili su zajednice o džematu Murati objavljeno je
i ovo: “Džemat ima oko 250 domaćinsta-
va. Pripadaju mu sela Murati, Ahmići i
Salihbašići. Prva džamija u ovom džema-
tu sagrađena je 1923. godine. Džamija je
porušena zbog dotrajalosti, a na drugoj je
lokaciji, niže od stare, sagrađena nova dža-
mija, koja je svečano otvorena 2000. godi-
ne. Natkrivena je bakrenim kubetom, a uz
džamiju je izgrađena veoma lijepa i visoka
munara s jednom šerefom. Prije Jusufa ef.
Mehuljića imami u ovom džematu bili su:
Avdija ef. Mulahasanović, Alija ef. Mehuljić,
Ibrahim ef. Zaketović, Mehmed ef. Šako,
Rasim ef. Zahirović, Amir ef. Karić, Zijad
ef. Suljić i Ibrahim ef. Okić.”
Detalji s domaćih voćnjaka u vrijeme branja
Detalji iz rasadnika uzrelih plodova O porodičnoj slogi Mehuljića govori i
jedan događaj od prije tri godine. Naime,
Dio palete proizvodnje tada su zajedno na hadž putovali Jusuf-efen-
domaćih sokova dija sa suprugom Hasijom, brat mu Husein
sa suprugom Dervom i sestra Izeta s mu-
žem Ševalom.
Priča o Jusufu ef. Mehuljiću zorno go-
vori kako se uz dobro osmišljen i organi-
ziran rad može solidno živjeti. Bez stresa,
rezignacije i čekanja radnih viza u nekim
evropskim i inim zemljama. U našoj Bosni
ima berićeta, samo ga treba pronaći. n

STAV 24/12/2020 65