Page 33 - STAV broj 366

KRIVO SRASTANJE

Priča iz Odese

ČOVJEK KOJEM SE

NIKO NIJE NADAO

Po preporuci izvjesnog Kerima Ahmedova, pukovnika
raspadajuće ruske carske vojske, moj djed Jusuf zaputio se ka
Odesi i svršetak Prvog svjetskog rata dočekao, inkognito, u kući
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ stanovitog trgovca Shloma Chayona, porijeklom iz Sarajeva.

akon bijega iz ruskog zaroblje- sijaset knjiga: ruske, francuske i njemačke zahtjevan, ali, u biti, ipak dobar čovjek
ništva, oktobra ili novembra klasike, brojne historijske i prirodnjač- (na koncu, u prilog ovoj tvrdnji, nije de-
1917. godine, a po preporuci ke studije, a zavolio je, kažu, i klasičnu nuncirao mog djeda, a mogao je).
Nizvjesnog Kerima Ahmedova, muziku, autore iz epohe romantizma po- Sam je kuhao za obojicu, išao u na-
pukovnika raspadajuće carske vojske, na najprije: Schuberta, Schumanna, Berli- bavku namirnica, pospremao stol nakon
kojeg je tokom svojih preopasnih puteše- oza, Listza, Wagnera i Brahmsa te Mu- objeda, prao posuđe i, uopće, obavljao sve
stvija nabasao i koji mu je tom prilikom sorgskog, njemu najdražeg kompozitora lakše poslove u kući.
dao ceduljicu s imenom, adresom i krat- iz “Ruske petorice”. S vremenom se počeo otvarati prema
kom porukom u njoj za čovjeka kojem se Strina Zarifa tvrdila je kako je Jusuf Jusufu, oprezno i okolišajući, ispitivački
trebao javiti, moj djed Jusuf zaputio se svirao i klavir, i to dosta dobro, ali bilo mjerkao govor njegovog lica, nije mogao
ka Odesi i svršetak Prvog svjetskog rata bi to ipak previše za neuko seljanče iz dokučiti šta i koliko zna i šta mu može
dočekao, inkognito, u kući stanovitog Koraja (ionako se premišljam nisam li reći, a šta prešutjeti, ali nakon nekoliko
trgovca Shloma Chayona, porijeklom pretjerao s gore navedenim), pa ćemo tu lukavih pitanja o njegovom susretu s
iz Sarajeva. fantastičnu crticu iz njegovog životopisa Ahmedovom, shvatio je da Jusuf o njemu
Chayon, pričalo se u našoj porodici, bez ustezanja zaobići. ili Ahmedovu ne zna ama baš ništa i da
nije bio iznenađen kada se moj djed poja- Tih prvih mjeseci Jusuf je s gazdom mu bez ikakve bojazni može ispričati šta
vio pred vratima njegove kuće. Zaškiljio razmjenjivao tek pokoju riječ, o poslu naj- god želi.
je lijevim okom, odmjerio ga, pitao ko češće, premda je želio više, dodijala mu je Djed se u Tuzlu vratio koncem 1918.
je i odakle dolazi, potom stavio monokl svakodnevna šutnja u gluhoj kući, a kat- godine. Niko mu se nije nadao. Tri godi-
na desno oko, ponovo zaškiljio lijevim, kad bi se, kad ga Chayon pozove ili sam sa ne pisma nisu stizala niti je bilo ikakvih
približio ceduljicu koju mu je Jusuf dao sobom progovori, uplašio vlastitog glasa, saznanja o njemu. Nena Hanifa isplakala
skoro do nosa, pročitao i rekao: “Jeste, zvučao mu je neobično, kao da nije njegov. je oči i ožalila ga, a djeca, mala u to vri-
ovo je od Kerima. Hajde, uđi!” Chayon nije bio pričalica i, kad god jeme, o ocu, osim imena i da je vojnik u
Kuća je bila velika, ogromna i svuda bi moj djed otvorio neku priču, a nije se nekom ratu, ništa više nisu znala.
naokolo bili su vidljivi ostaci nekadaš- ticala posla i kućnih obaveza, odmah bi Susret s porodicom bio je otužan. Kada
njeg basnoslovnog bogatstva njenog vla- ustajao, prijekorno ga pogledao i odlazio je onako bradat, kosmat i dronjav ušao u
snika: perzijski sagovi u koje su tabani u svoju sobu. kuću, Hanifa je nijemo zurila u njega su-
uranjali kao u mehku travu, namještaj od Osim tišine i šutnje, dodijalo mu je him, isplakanim očima, djeca su uz vri-
mahagonija, zidni sat od ružinog drveta i svakodnevno čišćenje kuće od prašine. sak skočila i sakrila se pod sećiju, samo
s kazaljkama i klatnom od čistog zlata, Ostarjeli trgovac bio je slab na plućima i je Šemso, Hanifin brat, ustao, zagrlio ga i
klavir, gramofon s ručicom za navijanje prašina mu je jako smetala. nekako svečano neprirodno rekao: “Hoš
od ebanovine, na desetine slika zname- O pušenju u kući, dakako, nije bilo ni geldun, zete! Sretan ti povratak!”
nitih umjetnika, još više minijaturnih govora, pa je Jusuf neko vrijeme uspijevao Jusuf će još dugo poživjeti, a na dru-
skulptura na policama i mnogo knjiga, ispušiti dvije-tri cigarete u maloj, zasje- gi i pravedni svijet preselio je početkom
toliko knjiga da je Jusuf zabezeknuto, njenoj i od neželjenih pogleda skrivenoj ljeta 1969. godine.
otvorenih usta gledao u hiljade i hilja- odrini iza kuće, gdje je bilo ugodno za- Krenuo je u džamiju, okliznuo se na
de uredno posloženih naslova i pomi- sjesti za lijepih proljetnih dana, ali ubrzo stepenicama, pao i poginuo.
slio, silno impresioniran, da se tu, u po- nije pušio nigdje i nikako – Chayon mu Otac mi je pričao da nena Hanifa, koja
lumračnoj i tihoj kući, nalaze sve knjige je jednom rekao da iz njega izbija smrad će preseliti nedugo potom, nije zaplaka-
ovog svijeta. kao da je progutao zift iz pepeljare i stro- la, samo je kršeći ruke rekla: “Eto šta je
Tokom boravka u Chayonovoj kući, go naredio da pušenja više nema. Božiji emer. Predevero je ratove, bolesti
izoliran od vanjskog svijeta, Jusuf će – vele Također vele da je Chayon bio osobe- i svakakve taksirate, a smandrlja se niz
pristrana porodična predanja – pročitati njak, namćor, sitničav, škrt, krut, težak, basamake i izgubi glavu.” n

STAV 11/3/2022 33