Page 57 - STAV broj 366

Iz noći u noć pred Radivojem se otvara- njegove majke i Radivoje je bio spreman osluškujući nespokojno talasanje Bosne pri-
lo ono polje dugačko kojih četrdeset milja, na sve što bi ga moglo osloboditi te slike. siljene da se oko Vranduka savija u luk i zlo-
protegnuto duž rijeke Marice, na kojem je, kobno lajanje dalekih pasa puno pogubnog
pri povratku iz Jedrena, sreo tu zlokobnu OPASNO MJESTO predskazanja, muti rastvore koje joj donose
povorku. Dva janjičara na okićenim konji- I za drugog Ostojinog sina Tomaša, usorske vidarice i spravlja napitak koji će
ma, s kojih se sve sijaše u pozlati, vodili su pretposljednjeg bosanskog kralja, kazuju napokon donijeti san na oči njenog muža.
petnaestak muškaraca u ritama, s bukagi- da je često boravio na Vranduku. Nakon Zatim ga do duboko u noć miluje i tješi ga,
jama oko vratova za koje su bili vezani lan- vjenčanja s Katarinom Kosačom, u pratnji govoreći mu riječi u koje više ni sama ne
ci, tako debeli da mu se činjaše da nikada punca Stjepana Vukčića, svoga brata Radi- vjeruje, da je kruna na putu iz Rima i da ne
takve nije vidio. Zvektili su sablasno, a voja, koji se u spomen na one dvije godine postoji obećanje koje Papa nije ispunio. Na
muškarci su oborenih glava vukli noge po kraljevanja sada potpisuje kao “Radivoje kraju uspava samu sebe. Tomaš se iskrada
prašnjavom drumu, spotičući se svaki put od Vranduka”, i cijelom svitom bosanskih iz njenog krila, izlazi na bedeme i gleda za-
kada bi neki od konja pod janjičarima po- plemenitaša, uputio se Tomaš s Milodražja šiljene crne krovove što se redaju od rijeke
skočio, a jahač svom snagom zatezao uzde pored Fojnice, gdje se zakleo Katarini na uz brdo i stapaju se s krovom njegove cr-
i cmoktao usnama da se parip smiri. Muš- vjernost, odmah ovamo na Vranduk. Odav- kve koji čađ još nije ogaravila. Doimlju mu
karci su posrtali, hvatali se za lance i padali de 22. augusta 1446. godine piše on povelju se zlokobni i razmišlja kako bi sve te kuće
po otvrdloj zemlji. Iza njih je išlo desetak sinovima Ivaniša Dragišića, sina Vukca Hr- trebalo porušiti jednom zasvagda.
žena. Bijahu povezane jedna za drugu. vatinića, kojem čuveni Hrvoje bijaše stric. Četiri i po stoljeća kasnije, na isti način,
Svaki čas su se okretale i zagledale jedna Zagledan u modrikaste vode presavijene ali sa suprotne strane, ti zlokobni krovovi bit
drugoj u oči, kao da ondje traže potvrdu Bosne, kralj Tomaš diktira imena Ivaniše- će obuhvaćeni pogledom mađarskog puto-
da je sve ovo stvarno i da nikada više neće vih sinova, i Pavla, i Marka, i Juraja, i po- pisca Janosa Asbotha, s jedinom razlikom:
vidjeti svoj dom. Ustvari, tada, dok je ja- tvrđuje im da će dok su živi uživati svu ple- umjesto zvonika Tomaševe crkve, nebo nad
hao mimo njih, sav rascvjetao od obećanja menitašku pravicu u gradu Ključu i Donji Vrandukom para munara Careve džamije.
koja je dobio lično od sultana, jedva da ih Kraji i u šezdeset sela u Mrinu, u Banjici, One mrazne novembarske zore kada se iz
je i zamijetio. I nikada, ni u jednoj sekun- u Glažu, u Uskoplju, kao i njihov pokojni Bosanskog Broda, kao pratilac Benjamina
di, za svih ovih mjeseci svog stolovanja na otac. Na kraju se zaklinje da im prava na Kallaya, zaputio vozom za Sarajevo, njemu
Vranduku, nije se sjetio te slike. Iskočila je darovane posjede ne može niko “poreći ni se Vranduk ukazao kao prikazanje, kao istin-
ona prije nekoliko dana sasvim nenadano potvoriti ni na manje donesti ni za jednu ski opasno mjesto, a tvrđava je začandrkala
i ražđapila se u njemu u svoj svojoj puni- neviru ni zgrnu kraljevstvu našemu, što u njegovoj svijesti kao mišolovka nad uza-
ni, tako stvarna da osjeti miris tih jadnih ne bi bilo ogledano didom i Crkvom bo- nim putem uklesanim u stijenje. Ovako je
ljudi, da vidi svaki njihov treptaj i prelive sanskom i dobrim Bošnjanima”, a kada se to Janoš opisao u knjizi Bosna i Hercegovi-
boja na raščupanim kosama tih žena i znao sva vlastela izredala s potpisima, povelja na – putopisne slike i studije: “Tek kod Ma-
je sada, mada ni riječi nije razmijenio ni s je predana “gospodinu didu Miliju i didu glaja sviće zora ‘krvava spomena’, a već kod
janjičarima ni s njihovim zarobljenicima, kon dida u ruke crkvene”. Vranduka ukazuje nam se divlja romanti-
da su iz Bosne i da ih vode u Jedrene da ih Uprkos vjernosti didu i Crkvi bosan- ka Bosne u svojoj punoj raskoši: izrazito
prodaju u roblje. Sliku tu obavezno prati skoj, Tomaš ne propušta priliku da i pod crne drvenjare koje se penju uz stijenje s
gromovit glas njegovog oca Ostoje, od kojeg bedemima vrandučkim podigne katoličku one strane ušumjele Bosne, sa svojim pri-
bi se protresli duvarovi njihove skromne bogomolju. Posvećuje je svetom Tomi, svo- zemljima koja služe kao štale i izbočenim
kuće pod Bobovcem, u kojoj je njegova mati me zaštitniku, dodvorava se franjevcima i spratovima nalik doksatima, i ti bastioni i
primala svoga ljubavnika, bosanskog kralja, milo mu je kada ga zovu kralj Toma i samo kule stare kamene turske utvrde, koja svojim
a on, dječak Radivoje, iskakao iz postelje, šuti kada mu uhode predoče pisma u koji- ruševinama prkosi vremenu – mišolovka na
sav isprepadan i bacao se u krilo dadilje i ma pišu Papi “kako se vjera bosanska topi putu usječenom u strmo stijenje koji vodi
dugo plakao. Kasnije je doznao da se otac kao vosak”. Njegova žena Katarina jutrom kroz silne kapije od kamena – djeluju kao
na taj način izdirao samo u slučajevima navlači crnu maramu i prekriva se širokom istinski opasno mjesto.” Tad još nije znao
kada bi uhode donijele vijest da dubrovač- haljom kao kakva redovnica i obilazi okolne da u kazamatima te utvrde već desetljeći-
ki trgovci opet prodaju bosanske patarene kuće, posvud sadi utisak priležne i odane ma truhnu ljudi koji su pokušali razmiš-
u roblje. Iz noći u noć, pogubno, lica onih katolkinje. Svakodnevno korača do mana- ljati vlastitom glavom i da su ih, uslijed
okovanih žena, sva, pretapala su se u lice stira i daruje franjevce srebrom. Uvečer, historijskih prevrtanja, svi zaboravili. n

STAV 11/3/2022 57