Page 55 - STAV broj 366

katranom rasplamsalim u buktinju. Smrt
večeras ima miris borove smole. Stravič-
no leti vatrena đulad izbačena iz rimskog
katapulta. Hiljade kometa vije se kroz po-
sljednju desidijatsku noć. Do zore sablasno
šištaše ona plamena tanad što bi preletjela
preko Ardube i trnula se u rijeci.
U praskozorje stotinu vojnika doguralo
je opsadnu kulu na tu zaravan pod bede-
mom. Izviđači na njenom vrhu ne bijahu
zasuti strijelama ni poliveni razjarenim
katranom. Dugo su, u ritmu dana što je
klijao na istoku, zavirivali preko ardupskih
bedema. Niko nije mogao povjerovati da
se unutar zida ništa ne dešava i da ondje
nema nikog. Sasvim oprezno, prežajući
se uskim prolazom nad rijekom, pronije-
li su drvenog ovna i odvraćali poglede od
provalije ražđapljene pod njima kao Had.
Svom snagom baciše se na ardupska vrata.
Niko ih ne gađaše kamenjem, ne zalijevaše
vrelim uljem, ničim i ništa, tišina od koje
se zatezaše koža.
Nepregledno gorje ljudskih tijela na-
slaganih na gomile našli su kada su ko-
načno provalili unutra. Preneraženi pred
tolikom odvažnošću, poslije su pričali da
su žene probadale djecu, a onda bi same
nalijegale na oštricu; da su muškarci ubi-
jali očeve, a onda grudima nahrtali na ko-
plja zaglavljena među kamenovima; da su
skakali u plamen. Cijelog dana, jedan za
drugim, ulaziše rimski legionari na ardup-
ska vrata da vide taj jezivi prizor. Tek tada
povjerovaše svojim očevima koji im još u
djetinjstvu pripovijedaše ispovijesti vete-
rana što ratovaše protiv Japoda i opkoli-
še Metulum. Sada su i oni, poput svojih
djedova, nosili sa sobom te strašne priče i
nisu znali šta da rade s njima. Koristili su
svaku priliku da lice nadnesu nad vodu i
da pokušaju naći tu crtu zlokobnosti pred
kojom narodi skakaše u smrt. Nažalost, ili
nasreću, ni jedna od tih pripovijesti ne do-
baci do nas. Ali, dođe njen eho, struji on
kroz stoljeća u zapisima Velleiusa Pater-
skloni od svake pomisli koja bi se mogla culusa, za kojeg kažu da je bio očevidac,
pretvoriti u riječ – predaja. Diona Cassiusa, koji dva stoljeća kasnije
Deset hiljada vatri zaskakutalo je u hodi Ilirikom skupljajući priče što su ih
odlučujućoj noći. Svijet se sav prevratio – rasijavali umorni veterani Tiberijevih le-
zvijezde kao da su se spustile u ilirsko bor- gija, drhtulji u pismima Publija Ovidija
je, a Ilirik se zagubio u zgužvanom nebu. Nazona, koji veliča Germanikovu pobje-
Kroz mrklinu zviždi kamenje slijepljeno du preko svake mjere.

Dion Cassius piše da je Arduba dobro utvrđen grad nad
širokom i brzom rijekom i da su Desidijati u njoj pružili
odlučujući otpor. Žene toliko žuđaše za slobodom, uzvikuje
zadivljeni Dion, da su se borile žešće nego muškarci. Kada
je situacija postala bezizgledna, poubijale su svoju djecu da
ih Rimljani ne bi odveli u roblje, a same su skočile u buktinju
zapaljenog grada ili se stropoštale niz liticu u virove rijeke.

STAV 11/3/2022 55