Page 51 - STAV broj 366
P. 51
Otvorio sam vrata. Ispred je već bila
Nerma, kao da je čula ono što mi je mama
rekla maloprije. “Dino, izvini, kratko ću.
Moram na posao”, obrati se mami. “A, zar
nisi slobodna danas?”, upita mama. “Da.
Trebala sam odmarati danas! Ovo je van-
redno. Nešto se dešava. Sve je puno vojske.
Jedva smo sinoć prošli. Ne znam odakle
toliko vozila u ovo vrijeme kada nema go-
riva. I nama bolnici daju ‘na frtalj’. Nego,
navratit ću večeras, nadam se da nije ništa
ozbiljno...”, srknula je fildžan kafe Nerma
i otišla u smjeru ratne bolnice ukopane u
zemlju u Paskoj Luci...
Uzeo sam kišobran i krenuo proho-
dati do banje. Kod stajališta, na izlazu
iz sela, iz auta izlazi komandant Fadil
K. Smrknut. Prilično neraspoložen. Fa-
dilova majka i brat su, poput nas, bili u
izbjeglištvu u Kalesiji. Vjerovatno ih je
svratio pozdraviti.
Nerma, studentica druge ili treće godi-
ne medicine, sada angažirana u ratnoj bol-
nici kao medicinska sestra, nije došla niti
taj dan niti dan poslije. Ubrzo su došli i po
Nijaza, vrsnog majstora, automehaničara.
I Taib Č. sa svojim kombijem, sada vozi-
lom hitne pomoći, projurio je ka Paskoj.
Vidio sam i Memiša i Muharema kako s
ruksakom i pod punom ratnom spremom
pješače ka Solunu. Vojnici u selu koji su se
trebali vratiti sa smjene nisu došli kućama.
Sve se uskovitlalo, uskomešalo, i vrije-
me, i ljudi, i hajvani, i Zvijezda, i Konjuh...
Puše sjeverac nagovještavajući još hladni-
“Yeeeh!”, mati je glasno označila po- Ponedjeljak je. Novembar. je vrijeme, možda snijeg, donosi i nemir,
bjedu nad atmosferskim pritiskom, svim niz otvorenih pitanja... Ostati? Odbraniti
negativnim silama koje su “urotile” kako Druga godina rata. se! Kako? Koliko dugo? Blokada je, troše
bi ““vraćale” dim u prostoriju. Značilo je se posljednje rezerve... Koliko ovaj narod
to i grijanje, ali i mogućnost da se napravi Trebao sam u školu. može podnijeti?!?
obrok. Mala pobjeda, dovoljna da minus Ponovo obustava! Pristiže vojska u vozilima, pješke... Ce-
raspoloženje pretvori u plus. sta koja vodi prema Solunu gotovo da niti
“E, sad zovni Nermu na kafu!”, reče Prekinuta je i ova nijednog trenutka nije prazna. Otvorio se
mi mati. Imati kafu u ovim ratnim uvjeti- improvizirana nastava drugi front s HVO-om. Vode se borbe. Vareš!
ma, kada je sve bilo blokirano, kada ju se U selu su ostali žene, djeca, stari... U
nije moglo niti kupiti, niti nabaviti, bila po podrumima, s iščekivanju...
je neka vrsta posebne privilegije. Nešto je tridesetominutnim Predvečerje je. Sjedim na terasi. Va-
ostalo još zaliha iz prodavnice koju smo svin restoran. Gledam u brzake voda što
držali do početka rata. časovima, s najnužnijim otiču, što odlaze naniže, prema rijeci Bo-
Sjetih se Šemse iz Soluna kada je prvi sni... Nikako se ne mogu očima “napoji-
put, nakon nekoliko mjeseci ječmenog sup- predmetima, po ti” te ljepote, tog kolorita, te živosti što je
stituta, uzela šoljicu, prinijela je nozdrvama, skraćenom planu i daje ova mala planinska rječica... Koliko
polahko ispijajući kahvu, kao da su joj to “za- je ratova ona ispratila? Koliko stradanja?
dnji” trenuci ovozemaljskog života. Da sam programu. Šesti sam Koliko je ona zabrinutih očiju gledala, baš
u tom trenutku mogao snimiti njene suzne razred. Ovaj put sa poput mojih sada?
oči, način kako drži šoljicu, “miri” kafu, is- Odmara me ta “kriva rijeka”, to kreta-
pija gutljaj po gutljaj, bila bi to najuspješnija zebnjom iščekujem šta će nje, ta snaga...Bože dragi, je li ovo posljednji
reklama za taj crni napitak na dunjaluku! se desiti!?! Škola, nastava, put da gledam u vode Krivaje? Gdje ću biti
Bosna je zemlja kahve! Ima tu i čajeva, sljedeću večer? U daljini se čuju detona-
i sokova, i pića-otrova ovih i onih, doma- iako obaveza i napor, cije... Biti ili ne biti, hamletovska dilema,
ćih i iz raznih dijelova svijeta, ali kafa je sada i ovdje? Ili je to oduvijek bilo tako?
društveni događaj. Uz nju se duša otvara, ona je i gibanje, kretanje, Ima li ijedna generacija u Bosni a da nije
razgovora, jadikuje, druguje, ašikuje, po- stremljenje, dešavanje, a doživjela rat, izgnanstvo, stradanje? Gle-
sluje... Ko nije upoznao običaj ispijanja dam u vode Krivaje. Hoće li ona biti nova
kafe, kao i da nije bio u Bosni. to je jednom riječju – život! Drina? n
STAV 11/3/2022 51
