Page 50 - STAV broj 366

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (44)

GLEDAM U VODE

KRIVAJE, HOĆE

LI ONA BITI

NOVA DRINA

Sve se uskovitlalo, uskomešalo, i vrijeme, i ljudi, i hajvani, i
Zvijezda, i Konjuh... Puše sjeverac, nagovještavajući još hladnije
vrijeme, možda snijeg, donosi i nemir... Ostati? Odbraniti se!

Kako? Koliko dugo? Blokada je, troše se posljednje rezerve...
Koliko ovaj narod može podnijeti?!?

Piše: Ammar KULO

iša, dosadna, jesenja. Tmurno. nekadašnji izlog. Teško ju je zagrijati, go- kretanje, stremljenje, dešavanje, a to je
Hladno. Već skoro sat pokuša- tovo je uvijek hladno... jednom riječju – život!
vam potpaliti vatru. “Daj meni”, Čaša je dopola puna ili je poluprazna, Završio sam peti razred početkom aprila
K uzima mi mama šibicu iz ruku. sve je stvar promatranja, pa kako ko ko- 1992. godine. Bio je referendum za neza-
Polahko slaže triješće, sitno isjeckane ko- jim “očima” gleda!?! Uglavnom, većinu visnost. Potom barikade u Sarajevu. Otišli
madiće suha drveta, nagomilava ih, po- vremena mislim, razmišljam, trudim se su nastavnici srpske nacionalnosti. I nisu
novno, i s jedne i s druge strane ložišta, biti pozitivan, zvučati pozitivno, izgledati se vratili. Nastavni proces okončan je na-
između stavljajući papir koji će potpaliti... happy... Možda je ovaj dan izuzetak. Već s prečac. Odjednom. Nazor. Mjesec nakon
Dim se uporno vraća u prostoriju. Nikako jutrom problemi. Ne može se naložiti va- referenduma, u danima kada su bosansko-
da “povuče”, da prokulja, da izbije kroz tra. Solunar, taj komad zakrivljenog lima, hercegovačku nezavisnost priznavale velike
improvizirani dimnjak, limeni solunar odvodnik dima, osjetljiva je stvar. Previše sile. Formalno! Na papiru! Sada branimo
probijen pored okna prozora, nekadaš- osjetljiva! Na vjetar. Na atmosferski priti- nezavisnost! Suštinski. Krvlju. I suzama. I
njeg poslovnog prostora – seoske trgovine. sak. Ako je minus napolju. Ako je potpala duhom. I životom, i bivstvovanjem u ovim
To je u ovom trenutku naš izbjeglički sirova ili polusirova. Zato se valjda i gra- planinskim prostorima, daleko od kuće,
raj. Mnogo je to više i bolje od kolektiv- de dimnjaci. od ognjišta, od dragih lica, od poznatog
nog smještaja, onog u ispražnjenim ško- Nema ni struje. Nema bježanja u holi- okruženja, svega što volimo, što zovemo
lama, ili od prostora nekadašnjih mjesnih vudski glamur, sentiše, komedije, drame, rodnim mjestom...
zajednica i svega onog što se moglo nabr- trilere, science fiction mudrovanja, ratne fil- Te 1992. godine radovali smo se mi,
zaka prepraviti da bi se smjestila rijeka move ili, bolje rečeno, ratne bajke u kojima djeca. Dolazilo je proljeće. Dolazilo je lje-
prognanih i izbjeglih iz Istočne Bosne, “dobri momci” uvijek pobjeđuju, uglavnom to. Bio je to tek, u našim dječjim glavama,
potom sa sokoločke, hanpijesačke, ilijaš- bez žrtve, bez gubitaka... produženi raspust, više vremena za kupa-
ke općine i iz drugih mjesta do kojih je Ponedjeljak je. Novembar. Druga go- nje na brani, Zelenom viru, banji, više vre-
došla agresorska čizma. dina rata. Trebao sam u školu. Ponovo mena za basket ili fudbal... Više vremena
Prostorija je i naš izbjeglički pakao obustava! Prekinuta je i ova improvizi- za druženje... Došao je i august, došle su i
ujedno. Bez toaleta! U nešto više od dva- rana nastava po podrumima s trideseto- prve granate! Rat! Stradanje!
desetak kvadrata moralo se smjestiti sve, minutnim časovima, s najnužnijim pred- Sada sam znao više. Mnogo više. Šta
i ležajevi, i komode, i stol, i stolice... To metima, po skraćenom planu i programu. će se desiti? Slijedi li nam novo izbjegliš-
je trpezarija, i dnevna soba, i spavaća, i Šesti sam razred. Ovaj put sa zebnjom tvo, novo pomjeranje, nova sredina, neko
kuhinja! Sve u jednom i sve po potre- iščekujem šta će se desiti!?! Škola, nasta- novo selo ili grad, neka nova izbjeglička
bi... Prostorom dominira veliki portal, va, iako obaveza i napor, ona je i gibanje, destinacija?!? Još dalje od Olova?

50 11/3/2022 STAV