Page 48 - STAV broj 366

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (105)
TALAS ZA TALASOM

BRADONJA VALJAO

SE PREMA NAMA

Kriknuo sam od boli, ali se krik izgubio u uraganskoj pucnjavi. Cijelo me tijelo boljelo. Teško
sam disao. Bolna rebra stiskala su pluća. Adis mi je pušku prebacio preko vrata. “Nećeš

pobjeći iz ovog kotla, upao si pa se kuhaj zajedno s nama”, govorio je podižući me. Bolovi
u tijelu bili su užasni, ali je nagon za samoodržanjem bio jači. Krenuli smo nazad u rov.

Piše: Amir HASANOVIĆ Pred samim našim položajima naiš- Šćućurio sam se u jednom ćošak tran-
li smo na dvojicu ranjenih momaka iz šeje, a Adis odmah do mene. Sve je podrh-
Srebrenika iznesenih iz tranšeja. Ležali tavalo od detonacija. Od siline udara, iako
ropadali smo kroz snijeg. Sve na su u snijegu, a djevojka iz saniteta ih je smrzla, zemlja je počela padati na nas s
nama već odavno bilo je potpu- previjala. Čekali su da budu izvučeni do grudobrana. A onda eksplozija i blijesak.
no mokro, i uniforme i čizme. bolnice u selu. Osjetio sam kao da neka nevidljiva ruka
PJak, leden vjetar nosio je pahulje Upali smo direktno u okršaj. Snijeg na izvlači svu utrobu iz mene! Poletjeli smo u
šibajući nas po licu. Gore, na Požarikama, položajima bio se otopio od vatre koju su zrak kao da nas je neko ponio. Težak pad.
odjekivale su detonacije i pješadijska pu- četnici sručili na branioce. Mislio sam da su mi sve kosti polomljene.
cnjava. Na vrhu brda kuhalo je kao u ko- Talas za talasom bradonja valjao Kriknuo sam od boli, ali se krik izgu-
tlu. Gradačački borci doslovce su držali se naprijed. Tukli smo bijesno. Čini bio u uraganskoj pucnjavi. Cijelo me tijelo
krajnje položaje prije nego ih četnici za- mi se da su na svaki naš ispaljeni me- boljelo. Teško sam disao. Bolna rebra sti-
konom brojeva pregaze. tak četnici odgovarali salvom granata. skala su pluća. Adis mi je pušku prebacio
Mi i momci iz Gračanice trčali smo Nakon što bismo odbili jedan napad, preko vrata. “Nećeš pobjeći iz ovog kotla,
koliko se to moglo kroz dubok snijeg. Na dolazio bi drugi. Onda su odnekle, iz upao si pa se kuhaj zajedno s nama”, go-
mnogim mjestima nailazili smo na veli- daljine, počeli tući teškom artiljerijom. vorio je podižući me. Bolovi u tijelu bili
ke crvene mrlje od krvi i tragove od no- Bile su to najvjerovatnije haubice iz su užasni, ali je nagon za samoodržanjem
sila spuštenih da se ljudi iz radnog voda smjera Pelagićeva. bio jači. Krenuli smo nazad u rov.
kratko odmore.
Veći dio tijela bio mi je promrznut,
teško sam disao, ali svi smo se borili da
dođemo gore, na položaje, što prije. Naše
kretanje tek ponekad bi usporio zvižduk
granate koja bi preletjela preko nas i ek-
splodirala dolje u blizini ceste, ondje gdje
su ostali naši kamioni i sanitet.
Ovdje je snijeg bio siv od baruta i pe-
pela. Adis je išao iza nas sa svojim vodom,
nekako su možda bolje prošli, ali koga
je bila briga za tim?! Sejo je grabio prvi,
ispred jedinice. Gore, pred nama, sve se
razlijegalo od eksplozija i pucnjave. Smrt
je pjevala svoju pjesmu.
Snijeg je i dalje bijesno padao. Sve je
izgledalo nestvarno, kao priča iz nekog
filma. Meci su fijukali, niko nije imao
vremena ni da se sagne.

48 11/3/2022 STAV