Page 10 - STAV broj 316
P. 10

PANDEMIJA



          Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ



                 sjećam nemir. Ne znam šta ću za-
                 teći, kakve ću slike ugledati. Šta
                 uopće da pitam doktore i sestre
         Ou ovom trenutku? Poslijepodne,
          ponedjeljak. Nekome je početak sedmične
          nafake, nekome kraj životne, u Kantonu Sa-
          rajevu buja pandemija virusa korona. Očeki-
          vao sam haos, poput onoga koji smo viđali u
          medijima na prvim bolničkim linijama bor-
          be protiv COVID-a, ali mirno je pred starom
          klinikom KCUS-a, gdje su smješteni najteži
          COVID bolesnici. No, kaže mi osiguranje da
          je sada “primirje”, smjena je doktora.
            “Trebali ste biti tu prije dva sata”, pa bi-
          ste vidjeli.
            Dok čekamo ulazak na intenzivnu njegu,
          promatramo logistiku KCUS-a, kako unose
          respiratore, mijenjaju boce s kisikom, vidim
          u daljini iza prozora prvog sprata, sestra raz-
          govara s doktorom, on se hvata za glavu. Izlazi
          druga sestra. Sada se za glavu hvata prva se-
          stra. Je li neko umro, pitam se. Ispred klinike
          stiže neki čovjek, nosi torbu. Pokušava ući u
          kliniku. Suzne su mu oči. Član osiguranja ga
          brzim pokretom zaustavlja.
            “Kuda ćete, gospodine”, pita ga.
            “Donio sam majci veš, četkicu za zube,
          tablete i pidžamu, rekli su mi da je tu”, kaže
          drhtavim glasom.
            “Ne možete ući, opasno je, gospodine,
          sad ću pozvati sestru”, reče mu.
            Čovjek, u nekim pedesetim godinama
          života, stoji ispred klinike i gleda u zid iza
          kojeg se njegova majka bori za život. Dolazi
          sestra, čujem da ga tješi. Osluškujem dijelove
          rečenica; “bit će dobro, ne brinite, mi brine-
          mo, ima lijekove, ne treba četkica, na kisiku
          je, ima pidžamu”.
            Na ulazu se skida odjeća. Oblačimo Ve-
          lija Hasanbegović i ja zelene doktorske uni-
          forme. S nama se oblači osoblje KCUS-a u
          dva kontejnera koja se nalaze na ulazu in-
          tenzivne njege.
            “Čekaj, čekaj, moraš to ovako staviti,
          virusi lete po intenzivnoj, moramo vas dobro
          zaštititi”, kaže mi jedan od njih dok mi veže
          zaštitno odijelo koje se postavlja na uniformu.
            “Izvinite, kad će doći doktor Baljić, tre-
         bao bih s njime razgovarati, radimo repor-
         tažu”, pitam.
            “Ja sam Baljić”, kaže mi šef Infektivne
         klinike najveće bolnice u Bosni i Hercego-
         vini i univerzitetski profesor infektologije
         Medicinskog fakulteta UNSA.
            Začudio sam se njegovoj prirodnosti,
         tome da nas je dočekao bez suvišne ceremo-
         nijalnosti. A opet, kome je do toga?! Ustvari,
         svjedočili smo svakodnevnoj rutini doktora
         i osoblja s prve linije fronta borbe protiv vi-
         rusa korona. Oblačimo medicinske rukavi-
         ce, ali upozoravaju nas da ništa ne diramo



         10  26/3/2021 STAV
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15