Page 12 - STAV broj 316

PANDEMIJA

Doc. dr. sc. med. Rusmir Baljić, šef Klinike za infektivne bolesti KCUS-a
KAKO GOD BILO, MI SMO NA USLUZI NAŠIM

GRAĐANIMA DOK NE PADNEMO SNOGU

Prije godinu dana bolest je bila potpuno nepoznata. U suštini, crpili bili druge vrste, jer imali smo na više mjesta lokalizi-
smo znanja i iskustva drugih, a na našu sreću, COVID je došao krajem rane pacijente i valjalo je pokriti sve te lokalitete,
marta 2020. i imali smo prilike da se koliko-toliko pripremimo, nismo bili naći adekvatno osoblje jer ne možete uzeti ne-
zatečeni, da tako kažem. Pripremili smo velike kapacitete jer smo mi- koga s biroa i staviti ga u vatru COVID odjela.
slili da ćemo imati situaciju kao što je bila u Zapadnoj Evropi. Nasreću, Tu su radili najiskusniji ljudi. Onda je došlo
odgovornim pristupom vlasti imali smo situaciju da u prvom valu imamo do nekog zatišja, do pada broja slučajeva u
svega stotinjak pozitivnih slučajeva u cijelom Kantonu Sarajevo i svega mjesecu decembru. Nekako, kao da su ljudi
6 smrtnih slučajeva. Posljednjeg pacijenta iz tog vala otpustili smo 15. shvatili da COVID-a više neće biti, pojavila
maja 2020. i, u suštini, izolatorij Podhrastovi, koji je napravljen za svega se priča o vakcinama i potpuno su se opu-
nekoliko dana i gdje su uvjeti bili zaista dobri, tada je zatvoren i čekali stili. Gledali smo po Evropi da gori od novih
smo dalji razvoj situacije. Nažalost, ponovo se aktivirao 15. juna i od tada slučajeva, ali kod nas je stanje bilo zadovolja-
ne prestaje sa svojim radom. Tokom ljeta kapacitet Podhrastova bio je vajuće. Međutim, kako se počelo pogoršava-
skoro pun u potpunosti i tada je bilo potrebno vršiti restrukturiranje rada, ti u februaru, aktuelni Krizni štab, koji je
povlačenje određenog broja ljekara s drugih klinika. U suštini su nosioci preuzeo upravljanje, apsolutno nije
posla bili infektolozi i anesteziolozi, uz, naravno, podršku svih drugih dis- bio u stanju da odgovori tom
ciplina koje su nam nesebično pomagale u izolatoriju i intenzivnim nje- izazovu. Projicirali su po-
gama. Tada su Podhrastovi bili sasvim dovoljni da prime sve pacijente grešno. Kada je već
i srednje teške i teške i najteže. Gore je bila intenzivna njega i nekako broj počeo da ra-
smo progurali taj ljetni val. Bili smo ostavljeni sami po pitanju hospitali- ste ponovo u
zacije i niko drugi u Kantonu Sarajevo nije htio preuzeti tu odgovornost. stotinama,
To je nekako funkcioniralo do kraja oktobra, odnosno do početka prešao
novembra, kada nas pogađa jako težak val i kada je broj oboljelih bio u 500 i
stotinama, oko 800 jednog dana. Tada već nismo imali mogućnosti da do-
popunjavamo naše kapacitete u Podhrastovima. Potom smo počeli po-
punjavati druge kapacitete unutar KCUS-a. Odvojili smo jedan dio unu-
tar Klinike za infektivne bolesti, a trebate znati da korona nije potisnula
i druga oboljenja. I dalje imamo pacijente s HIV-om, s encefalitisom, s
hepatitisom... Svaki dan nam dolaze i s drugim dijagnozama. Izazovi su

kada uđemo. Daju nam masku, na cipele gdje su smješteni COVID bolesnici, jer KCUS
zaštita, na glavu se stavlja medicinska kapa, i dalje u punom kapacitetu zbrinjava i sve
a preko toga dobivamo kapuljaču. Kažu – to druge bolesnike.
je černobilska. Ulazimo. Opet očekujem neki haos, ali
Ulazimo u intenzivnu. Ništa ne vidim, njega nema. Obilazimo sobe pune pacijenata.
magli se. Teško dišem. Bojim se da su to Neki su budni, neki pod respiratorom. Ni-
simptomi paničara koji se sakrio u meni, kako da shvatim gdje su stali svi ti bolesnici.
da sam se preplašio, ali, zaista se teško diše Jedna soba – puna. Druga soba – puna, i tako
pod tom svom opremom. Guši me, hvata me čitavi hodnici soba – sve puno. Krenem na-
klaustrofobija. Doktor Baljić kaže sestrama lijevo. Doktor Baljić me zaustavlja.
da nam skinu “černobilke” i stave vizire, “Nemoj tamo ići”, upozori me.
da ništa nećemo vidjeti. Glavna sestra HIV “Što, doktore?”, pitam.
odjela Klinike za infektivne bolesti KCUS-a “Tamo su mrtvi, tamo su mrtvi”, neka
Dragana Miličević, koja sada radi s COVID im je rahmet.
pacijentima, oslobađa nas klaustrofobije. Sobe su pune. No vlada savršen red. Niko
Kako ti ljudi rade pod ovakvim uvjetima? se ni s kim ne sudara. Nema haosa. Sistem
Kako svaki dan uspiju izdržati a da ne po- funkcionira. Teško je, osoblje je na izmaku
lude pod svom tom opremom? Ne smiješ je snaga, ali mene, potpunog laika, čije znanje
skinuti kada jednom uđeš. Bez obzira na to, medicine ne ide dalje od pijenja aspirina kada
većina je doktora prebolovala COVID. Neki me zaboli glava, raduje što vidim da sistem
i dan-danas rade, a osjećaju teške posljedice funkcionira. Nema haosa, sve je nabijeno,
bolesti. Neki su, nažalost, preminuli. Ista je ali na neki neobični način sve je na svom
stvar s medicinskim sestrama kojima je fizički mjestu. I zato su, uz sav ostali teret koji je
najteže u radu s pacijentima. Najizloženije su na leđima medicinara, ključne riječi – red i
ipak higijeničarke koje danonoćno špartaju dobra organizacija.
hodnicima bolnice i dezinficiraju prostor od “Teško je, na izmaku smo snaga, ali mož-
ubojitog virusa. Naravno, ne samo odjeljenja da nas najviše bole komentari da ne postoji

12 26/3/2021 STAV