Page 14 - STAV broj 316

PANDEMIJA

Prim. mr. sci. med. dr. Amela Katica Mulalić,
šefica Klinike za anesteziju i reanimaciju KCUS-a
OVO SU IZUZETNO POTRESNE SCENE

NA KOJE SE NIKADA NE MOŽETE NAVIKNUTI

Na intenzivnoj su njezi anesteziolozi, medicinske sestre i tehničari te Napisi po medijima su neosnovani, KCUS
spremačice angažirani i danju i noću. Svakodnevni rad zahtijeva sprovo- je ustanova bez koje se ova pandemija
đenje intenzivnog reanimacionog tretmana životno ugroženih pacijenata. ne bi mogla iznijeti. COVID je izuzetno
U našoj intenzivnoj njezi respiratornog centra hospitalizirani su pacijenti teško oboljenje, vrlo zarazno. Sada
zbog težine općeg stanja i potrebe za intenzivnom reanimacionom tera- nam dolaze pacijenti u vrlo teškom
pijom i kontinuiranim monitoringom. Tu su najteži pacijenti koji se svakod- stanju, imate pogoršanje nakon neko-
nevno bore za život, a mi se svakodnevno borimo za svaki dah pacijenta. liko dana i umire se vrlo brzo. Prije smo
Ulazak u intenzivnu njegu podrazumijeva zaštitnu opremu pod kojom nije imali sliku kada imate pogoršanje nakon
nimalo lahko biti poslije nekoliko sati i vi morate praviti zamjenu kadra 10 ili 11 dana. Mislim da su se trebale
tako da se on naizmjenično smjenjuje prilikom ulaska u intenzivnu njegu. rigorozne mjere sprovesti na vrijeme, a
Tu su pacijenti koji se vrlo često moraju stavljati na respirator, zahtijevaju one nisu provedene i sada se plaća ci-
respiratornu potporu, a anesteziolog pažljivo odabire parametre kao što jena. Ja sam preboljela COVID i bila
je procent kisika, protok kisika, disajni volumen i jednostavno parametre sam u izuzetno teškom stanju.
prilagođava pacijentovom općem stanju. Da nije respiratora, mnogi pa- Borila sam se pod kiseo-
cijenti se ne bi mogli oporaviti. Mi smo za mnoge pacijente zadnja oso- ničkom potporom u ja-
ba koju on vidi i nije se lahko nositi s tim situacijama. Mi često slušamo nuaru i februaru za
njihove posljednje želje i molbe. Onda slijedi dalje. Morate obavijestiti svoj život, a sada
familiju i reći da mu je najmilija osoba preminula, nečija majka ili dijete. se ponovo bo-
Morate tješiti ljude. To su potresne scene na koje se nikada ne može- rim za živote
te naviknuti. KCUS je nosilac svih ovih poteškoća, i to ljudi prepoznaju. drugih.

punim plućima, a, evo, neka se žena na moje
oči sada bori za život. Je li upravo to majka
onog čovjeka s torbom koji je svojoj majci su-
znih očiju nosio četkicu? Doktori su oko nje,
asistiraju im sestre, pale se neke crvene lam-
pe, ubrzani su ali organizirani, mjere nešto,
mijenjaju neke bočice, namještaju neke cjev-
čice. Gasi se crvena lampa. Za deset sekundi
ponovo se pali, doktori ponavljaju proceduru.
Život na tankoj liniji, na cjevčici, na sa-
turaciji, u međuprostoru tanke linije između
života i smrti. Poslije ih viđam na izlasku, tu
dvojicu, kada smo se presvlačili. Kompletno
mokri kao da su se kupali, s kose im se cije-
di, zelena odora natopljena je znojem. Ko bi
se usudio da propituje i minutu njihove žrtve
i jednu kapljicu njihovog znoja? Od kada je
eskalirala pandemija, ti ljudi nemaju vikenda,
nemaju slobodnog vremena, a na poslu ima-
ju vremena tek da nabrzinu nešto pojedu i
obave fiziološke potrebe. Sve je drugo borba.
Pratimo doktora Baljića. Jedna starica,
budna je i na kisiku te grčevito hvata dokto-
ra. On joj miluje ruku. Gledam u tu staračku
ruku, kao slomljeno je krilo leptira. Pono-
vo pomislim na majku onog čovjeka ispred
klinike. Možda je to ona. Pomislim na svoju
majku. Nešto se događa u mojim prsima, a
nisu pluća i nije patetika. Srce je zastalo pred
slikom života koji je postao nemoćan kao le-
pet leptira. Starica hvata ruku doktora kao
da hvata slamku spasa. Od meleka u bijelom
– ruka je to doktora Rusmira Baljića. Ova
se slika bjelasa, baš kao što se svijetli nada
koja lovi svoju sjenu po hodnicima KCUS-a.

14 26/3/2021 STAV