Page 73 - STAV broj 318

APOKRIFNI FRAZARIJ

Nikad nije izgubio
DJEČAK S

DRVENIM MAČEM

Prizor je bio gotovo identičan onom toliko godina prije. Bijes je isijavao s lica
čovjeka. Dežmekasti prijatelj stajao je uza nj. I bio je uza nj. Uzeo je stolicu.
Piše: I najednom izgledao opasan. Vrlo opasan. Krčmar je stavio ruku na čeličnu
Irfan HOROZOVIĆ
zaimaču koja je landarala dotad zakačena za njegov pojas. Čovjek je najednom
podigao žarač i zamahnuo iz sve snage.
Putnik se poluokrenuo, kišobranom ga udario po ruci i žaraču koji je odletio do
stropa i onda nedužno pao na pod.

risjećanja su ponekad varljiva, kako Godinama kasnije on gleda u bijesnog Najednom se onaj mahniti risoviti zabu-
kažu stručnjaci za psihičke pro- čovjeka koji stoji pred njim i opasno drži lji u njega. Shvatio je da ga je čuo. I to mu
cese, ali on nikad neće zaboraviti žarač kao neku muzejsku sabljetinu. Kad se učinilo sumnjivim.
Ptrenutak kad su ga u djetinjstvu li ga je samo dohvatio? I ponaša se onako – Šta ti gledaš?! Slušaš?!
napali i kad je podigao svoj nedovršeni dr- kako su se oficiri uređivali za parade. Ili I glas mu je bio kao izgled. Škrgutav.
veni mač koji je sam djeljao protiv batine, bilo koju predstavu tome sličnu. Piskutav a hrapav. I ubodljiv.
motke i opasnog štapa od bora (vjerovatno Putnik je samo stajao, naslonjen na taj – Sjedim kao i ostali. Odmaram.
nedavno okićenog), a bio potpuno siguran starinski kišobran (ko ih se još sjeća osim – Ne, ne i ne! Nisi ti kao ostali. Opasan
da mu ustvari ne mogu ništa i da su zapra- dječaka koji su od njih pravili strelice za si ti. Pogan!
vo oni bez odbrane. Zato im nije ni izbijao lov na ptice) i čudio se trenutku u kojem Prizor je bio gotovo identičan onom toli-
ono čime su se služili nego samo izbjegavao se opet našao. ko godina prije. Bijes je isijavao s lica čovjeka.
udarce. Bilo je to kao igra. Koliko je samo godina prošlo, koliko Dežmekasti prijatelj stajao je uza nj. I bio je
Dječakova vještina s mačem već je bila se stvari, u međuvremenu, između ta dva uza nj. Uzeo je stolicu. I najednom izgledao
poznata. Zato su ga i napali. prizora promijenilo? Stripovi su oživjeli, opasan. Vrlo opasan. Krčmar je stavio ruku
Gnjev im je rastao. a internetske igre neumitno ušle u život. na čeličnu zaimaču koja je landarala dotad
Onda je najednom odlučio. Batina je A počelo je sasvim obično, gotovo zakačena za njegov pojas. Čovjek je najed-
odletjela ustranu, motka se prelomila, a bezazleno. nom podigao žarač i zamahnuo iz sve snage.
štap pao pred njegove noge. Stajali su sad Zastanak. Krčma pored rijeke čije su Putnik se poluokrenuo, kišobranom ga
gotovo tužni, poraženi, a onda se okrenuli sve misli okrenute ka moru. I jednostav- udario po ruci i žaraču koji je odletio do
i otišli. Bilo je završeno. na, ali dobra gastronomska ponuda. Vozač stropa i onda nedužno pao na pod. Udarci
Nikakva naknadna rekonstrukcija po- i kondukter tu su se osjećali kao bubreg u lijevo i desno ohladili su njegove pomagače.
znatih činjenica to ne može promijeniti. loju. Oni su bili posebni gosti, u posebnoj Čast starim kišobranima. Međutim, gnjev je
Nije bilo kluba za mačevanje u tom prostoriji. i dalje ključao u nasilniku koji je s bokalom
gradu. Putnici su sjedili za susjednim stolovi- krenuo naprijed, ali ga je putnik zaustavio
Nije bilo nikoga ko mu je mogao po- ma. On je sjedio sam. I vidio sasvim dobro udarcem ručke kišobrana u čelo. Potom još
moći oko vještine koju je otkrio. Učio je sugovornike za stolom do njegovog. Jedan jedan udarac.
samo iz filmova gdje se moglo nešto na- čupav i namrgođen, a drugi dežmekast i kao I još jedan koji ga je oborio na pod.
slutiti (gledao ih je više puta) i onog nečeg da je veseljak. Krčmar ih je očito poznavao. Kakav prizor...
što je već bilo u njemu. Prepoznavao je to Vjerovatno su bili odavde. Govorio je onaj Ali bijes se nije smirivao.
iako nije mogao objasniti. Mačevao se pred što je izgledao kao ris. – Šta misliš ko si ti, gnjido?
ogledalom kao da vodi neke davne poznate – Odležao sam nekoliko mjeseci..., bilo Prijetio je s poda.
dvoboje. Čak i bitke. Jedan protiv nekoliko bi gore da mi brat nije pomogao, svjedoče- – Niko. Samo dječak s drvenim mačem.
njih. I nikad nije izgubio. nje je pomoglo... duševan je... Utom se pojavi kondukter koji je sa
Tu je započelo njegovo razmišljanje o – Šta je bilo? šoferom bio u pokrajnjoj sobi i pozva ih u
nekom bivšem životu. – Kakva je to zemlja u kojoj ni rođe- autobus. Izgledali su kao da ništa nisu čuli.
I u njemu je često padala kiša. nog brata ne možeš ubosti a da se drotovi Ni vidjeli.
Putnik je razmišljao o tom gotovo u ne umiješaju?! Nije to bio njihov posao.
polusnu dok je autobus ronio ka jugu. Na – Kojeg brata? Krčmar ih pozdravi i vrati se na svoje
usputnom odmorištu izišao je s kišobranom. – Samo jednog imam, zar si zaboravio?! mjesto. Ona dvojica ponovo sjedoše za stol.
Kišilo je prije puta i potražio je u kući – Aha. Zemlja je naša. Ruku na srce, i Očito su namjeravali ostati.
kišobran. Jedva ga je našao. Pomislio je da u drugima je isto. A što si ga...? Ostali su šutjeli dok su ulazili u autobus.
ga nikad prije nije vidio. Očev? Možda čak – Zar je to važno... Ta je čudna šutnja potrajala dok su uranjali
djedov? Takve više ne prave. Drška debela – Pijan? u noć. Potom mrmorenje i tiho žamorenje,
i zanimljivo oblikovana. Puno, jako drvo. – Kako drukčije?! poput valova, preplaviše sve u običnost. I
I metalne strelice što pridržavaju crni plat- Nije vjerovao da sve to čuje. Ali nije šapat kiše.
neni svod. moglo biti nikakve sumnje. Kao da se ništa nije dogodilo. n

STAV 9/4/2021 73