Page 78 - STAV broj 318

KULTURA

Harmonizirano poetsko disanje u zrakopraznom

VRISAK KAO GRADBENI

ELEMENT SINTAKSE BOLA

DIJALE HASANBEGOVIĆ

Dijala Hasanbegović, Žena u ružičastoj haljini, IK “Vrijeme”,
Piše: Željko GRAHOVAC
Zenica, 2020.

U djevojčice prošle/ ispod moje zgrade – /
rasponu od tri godine objav-
u glasu sam im čula zvona/ drugog svi-
ljene su dvije knjige Di-
jale Hasanbegović: 2017.
jeta./ Na drugom svijetu/ nema dana ni
knjiga Neće biti djece za rat
me svijeta./ Najduži dan na svijetu/ tra-
i 2020. knjiga Žena u ružičastoj minuta/ sigurno u šaku stane/ svo vrije-
haljini. Dvije kod istog izda- jao je nekoliko sati/ sve sam ih skupila
vača objavljene izvanredne u njedra/ da ih spasim i vratim drugim/
pjesničke knjige, iščitavajući prosječnim danima./ Ali smirili su se u
ih, bivamo sudionici zapuće- meni/ i ja ih pripitomljene/ dišem iz sata
nosti Poeziji kao srcu tame, u sat.” (“Vrijeme”)
onom koje “sigurno u šaku Kao što nema kraja vrisak-pad u po-
stane”, s bilom što nijemo nor početka, tako nikad još da započne taj
otkucava prazninu našeg uzlet-sad u bezdane visine svršetka; sve
ponestajanja.
“Najduži dan na
svijetu/ imao je tek
nekoliko sati/ koje
sam disala kroz poti-
ljak/ jer su mi pluća
puna piljevine./ Bio
je to dan dug neko-
liko sati/ i hiljade
minuta/ ali to niko
ne broji/ u najdu-
žem danu na svi-
jetu./ Bio je mrak
kad je počeo/ naj-
duži dan na svije-
tu/ mrak mutan/
kao talog crnog
čaja/ ljudi su kroz
prozor izgleda-
li/ kao izbjeglice/
od sudnjeg dana./
Dvije su nasmijane

78 9/4/2021 STAV