Page 49 - STAV broj 375

ga mogli ni iznijeti kako treba, nego smo
ga puzajući dovukli do prve kuće, s koje Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona (TK),
smo skinuli vrata i na njima smo ga odni- nakon polaganja cvijeća na šehidskim mezarjima
jeli u selo. Ondje smo ga ostavili, a mi smo i spomen-obilježjima izjavio je da je Vlada TK u
nastavili daljnje aktivnosti za oslobađanje punom sastavu stigla na obilježavanje kako bi
Zaseoka. U noćnim satima smo ga ukopali”, podsjetili na značaj “Crnih labudova”, Mehdina
priča Dropić, dodajući da ga i samo sjeća- Hodžića, devetorice šehida iz porodice Garibo-
nje na ovaj datum, i poslije trideset godina, vić i svih onih koji su dali svoje živote za slobodu.
veoma potresa i uznemiruje. “Važno je da ih se sjećamo, da stalno govorimo o
Hajrudin Karabegović iz Križevića, s tome na koji smo način udarili temelj domovini”,
područja općine Zvornik, jedan je od peto- izjavio je premijer Halilagić.
rice ljudi koji su dobro poznavali ove tere- Zudin Mahmutović, načelnik Sapne, istaknuo je
ne, zbog čega ih je Kapetan Hajro u aprilu iz da su se u okviru manifestacije “Dani odbrane
Križevića povukao u Sapnu i Nezuk. I on se Sapne” od 5. do 10. maja realizirale brojne ak-
prisjetio dana kada je Bosna i Hercegovina tivnosti kako bi se mlađi naraštaji upoznali s dje-
ostala bez jednog od svojih najvećih sinova. lima heroja, šehida i zlatnih ljiljana te podsjetio
“Kada se to desilo, bio sam u Saliho- da je ove godine Vlada TK dozvolila da učenici i
vićima, na pravcu od Petkovaca. Kapetan kroz školske udžbenike uče o borbi za slobodu.
nas je tu rasporedio. Kada smo čuli da je
on poginuo, bilo nam je veoma žao, ali smo
nastavili slijediti upute koje nam je dao za ranije, a izviđači i straže bi morale uočiti te grupu, od oko tri stotine civila. Ljudi su
života – borili smo se. pokrete. Tog 10. maja 1992. godine nisam bili isprepadani. Među njima je bilo i ra-
Senada Karabegovića Kapetana opisu- bio ovdje s njima u borbi, nego sam bio u njenih koje smo previjali koliko smo mo-
je kao pozitivnog i inteligentnog čovjeka, selu Drugi Dio na izvlačenju voda Prve te- gli. Zatim su naišli tenkovi. Imali smo je-
koji je u svemu što je radio davao svoj očanske brigade, koji je odnio našu dvojicu dan snajper i, kada smo pogodili čovjeka
maksimum. poginulih, da ih ukopaju u selu Križevići. na PAM-u, tenkovi su mislili da su došle
“Bio je pozitivan čovjek, i on i Hajro Dobili smo zadatak da pola moje jedinice jedinice za ispomoć i počeli su se povlačiti.
Mešić. Malo je ljudi poput Senada. Kamo ostane u Zaseoku, a nas pola je otišlo da Tako se iz Nezuka izvukla kolona od pet-
sreće da smo imali još kojeg u našoj Bosni izvučemo ljude iz Križevića.” šest tenkova, a mi smo se tek navečer oko 22
i Hercegovini. I kasnije sam imao priliku Omerović o Kapetanu Senadu kaže da sata spojili sa svojom jedinicom koja je bila
biti s generalima i profesionalnim vojni- je bio osoba za poželjeti, čovjek koji je da- s Kapetanom Senadom i tada su nam rekli
cima, družili smo se, ali niko nije bio kao vao savjete koji su mnogima kasnije ite- da je poginuo. Rekli su nam da ga je, iako
Kapetan Senad. On je imao i dušu i stra- kako značili. su došli do kraja sela, želja povukla da ide
tegiju”, objašnjava Karabegović. “Bio je uvijek nasmijan i hrabar. Bio je još dalje, a tu je pogođen”, priča Omerović.
I Adil Omerović zvani Daidža, ratni čovjek koji se bavio sportom, pravi sportista Omerović ističe da je nakon smrti Ka-
načelnik Štaba 272. muslimanske zvornič- i nije osjećao umor. Prije na dan smo imali petana Senada uslijedila velika žalost među
ke lahke brigade, o heroju navodi da je čo- borbu, kada smo zauzeli selo Baljkovicu, a saborcima.
vjek koji se rađa jednom u 100-200 godina. na njemu niste mogli primijetiti da je bio “Kako i kuda dalje?! Svi smo mi izni-
“To je čovjek koji je uz Kapetana Hajru u borbi. Nije znao za strah. Ja, koji sam kli iz naroda, kao i on sam, ali on je imao
stao pred četvrtu vojnu silu u Evropi, s go- prošao rat i frontove Drugog korpusa uz- prethodno ratno iskustvo i dosta znanja o
lorukim narodom ovdje na Drini. Bilo mi duž i poprijeko, mogu reći da je bio čovjek policiji i vojsci. Kako ćemo se bez njega
je drago biti s tim ljudima. Tog jutra, kada koji nije trčao u pozadinu. Nije htio ostati oduprijeti kada deset-petnaest tenkova uda-
smo se trebali pripremati za izviđanje u selu iza svog vojnika. Bio je na prvoj borbenoj ra na jedno selo? Mislili smo da je sve bilo
Vitinica, započeo je tenkovski napad agre- liniji s dobrovoljcima. Za njegov gubitak uzalud i da je gotovo, ali morali smo dalje
sora i zagonetka je kako su oni uopće prišli nismo ni znali do uvečer, do 22 sata. Već nastaviti s borbama. Od tada nismo nešto
s tenkovskim jedinicama neopaženo. Ten- sam rekao da smo krenuli ka Križevićima puno ni proširili teritorij. Ove jedinice su
kovi su morali doći petnaest-dvadeset dana i u jednoj smo rijeci slučajno susreli veću odavde išle na sva ratišta od Brčkog, Gra-
dačca, Banovića i Živinica, a najveći smo
uspjeh ostvarili zauzimajući rejon Lisače na
Majevici. Odbili smo dvije ofanzive Čekić
i nakovanj i Seminar i jedna od najuspješ-
nijih ofanziva koju je u ljeto 1995. godine
naša brigada izvršila na svoju ruku, a to je
kada smo od treći put uspjeli da se probi-
jemo za izvlačenje pripadnika 28. divizije
Srebrenica”, podsjetio je Omerović.
Jedinica u kojoj se borio Mehdin Hodžić, u
znak sjećanja na ovog hrabrog ratnika, poslije
njegove pogibije je nazvana “Crni labudovi”.
Mali je broj preživjelih vojnika, jer su se borili
u najžešćim borbama i u veoma teškim okol-
nostima. Hodžiću je posthumno dodijeljen
čin brigadnog generala, a odlikovan je ratnim
priznanjem “Zlatni ljiljan” 1992. i Ordenom
Zudin Mahmutović Šemso Muminović heroja oslobodilačkog rata 1994. godine. n

STAV 13/5/2022 49