Page 53 - STAV broj 375
P. 53

Pisaljka je pisaljka
             APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Takav je život
                                            NEKAD BILO, SAD SE



                                            SPOMINJALO I/ILI/ILITI RAŽANJ


                                            U IŠČEKIVANJU, ZEC U ŠUMI



                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ   A ražanj je neumitno vezan uz praznike. Praznik na koji mislim u mojoj
                                            je porodici, kao i u mnogim drugim, nešto vrlo posebno. Nije to prazni
                                            praznik. Uza nj promiču slike bivših događaja. Dio je to rituala koji, kad
                                            počne, traje nekoliko dana. Pečenje je samo uvodni dio priče.










                aista neobično zvuči.          Dio je to rituala koji, kad počne, tra-  ražnja imaju svoje razloge. Međusobno
                Nešto između nostalgije i fataliz-  je nekoliko dana. Pečenje je samo uvodni   se ne slažu. Ražnjevi o tom nemaju neko
                ma. Osim za te male životne oto-  dio priče. Sutradan se već otvara vječno   mišljenje.
         Zke priča koji su ostali sačuvani u   pitanje: Je li slađe svježe pečenje ili ono   Samo se okreću.
          našim sjećanjima.                 nepojedeno, ohlađeno, ostavljeno za ka-  I okreću se bez obzira na vrijeme.
            Nikad ne znaš gdje će te uspomene   snije? Svaki jedač ima svoj odgovor. Moj   Jedanput smo brat i ja okretali ra-
          odvesti.                          je oduvijek bio Slađe je kad jedeš odmah,   žanj i pekli usred snijega. Nevjerovatno
            I s kakvim ćeš se novim uspomena-  isti dan, potom je slađe ono drugo...  iskustvo. Od moćnog drvenog uglja sve
          ma sresti.                           Istinski odgovor možda je u zavičajnim   se pušilo naokolo i stvarao se privid ma-
            Takav je život. Iako ta uzrečica na   slapovima koji nikad nisu iščezli iz pamćenja.  glovitog čadora.
          svim jezicima zvuči pomalo francuski,                                   Jedne godine bila je velika kiša tako
          ne možemo zaboraviti zbijene, male di-  Stado jaganjaca              da smo tendom štitili vatru i ražanj. Onda
          jelove svoga života kao da postoje samo-  preobraženih               smo ostali sami ispod velikog šatorskog
          stalno i nezavisno od bilo čega drugog. I   otkida se od velikog vimena planine  krila, a kiša se neprestano pojačavala. Bili
          svaka od njih zvoni u svom jeziku, jer se   s mlijeka                smo tu, s nešto pića i pečenja i pričali o
          značenja proširuju, odnosno pokazuju   uranja i pase nevidljivo u neizmjernoj  mnogim stvarima o kojima ljudi obično
          nova svoja lica.                     zelenoj livadi                  nemaju vremena pričati. Rečenice su bile
            Nismo ni svjesni koliko naše mišljenje   što teče                  kraće od šutnje. Onda je najednom naišao
          i postupci ovise o događajima i objašnje-                            jež. Bilo je to nevjerovatno. Kiša ga je očito
          njima nekih poslovica, uzrečica, tj. fraza   I uvijek se igraju u njemu.  istjerala iz njegove zemljane izbe. Stajao
          govorenih kao nešto što uskoro ili bilo kad                          je nakostriješen na svojim nožicama, po-
          vidimo u svakodnevnom životu.        Jednom smo brat i ja išli potražiti ja-  gledao jednog, potom drugog i za trenu-
            Tako i naslovi koje ste pročitali.  njca za ražanj.                tak se primirio. Ipak, bio je nespokojan.
            Jasna je priča iza njega.          Na prostoru ispod stare tvrđave bilo   Neobičnost susreta bila je jasna i nama i
            Nekad je skupina pošla u lov na zeca.  ih zaista mnogo. I njihovih prodavača.   njemu. Ništa mu nismo htjeli učiniti, ali
            Oni što su ostali usjekli su ražanj i   Najednom ugledasmo, na povišenom mje-  ipak u to nije mogao biti siguran. Zato je
          pripremili sve za pečenje, međutim, oni   stu iznad rijeke, nekoliko sputanih jarića.   u jednom trenutku pošao dalje. Išao je ne-
          što su pošli u lov nisu donijeli nijednog   Igrali su se. Skakali uvis jer nigdje drugo   sigurno kao neki ježevski did. Ipak, noge
          zeca. Predviđena je gozba propala. Od   nisu mogli. Toliko je životnosti bilo u toj   su mu bile brze. Pozdravili smo ga na svoj
          nje je ostalo samo upozorenje u riječima.  igri. Kao da su i nas pozivali. Zagledali   način, ali nismo pošli za njim.
            Riječima koje nas ko zna koliko dugo   smo se, potom pogledali jedan drugog i   I njegova sudbina je otišla s njim. Po-
          podsjećaju kako svaka stvar ima svoj po-  ni pomisliti više nismo mogli da bi jed-  stoje, naravno, i druge priče. Tjeskobne.
          četak, sredinu i kraj. Inače, ostaje samo   nog od njih poveli do željnog ražnja. Vi-  Neke čak i stravične. I pero se opire da
          glad. Glad koja se oglašava u riječima.  dio sam u očima brata koliko žali što će   ih zabilježi. Zato o njima neki drugi put.
            A  ražanj  je  neumitno  vezan  uz   ih neko drugi povesti. Jer ražnjevi su ih   Nikad ne znamo kad će se to dogoditi.
          praznike.                         čekali. Zato ih je prodavač i doveo tu.  Kao što ne znamo ništa o događaji-
            Praznik na koji mislim u mojoj je po-  Ražnjevi čekaju. Čekaju razlog svo-  ma koji nas čekaju na nepoznatom putu.
          rodici, kao i u mnogim drugim, nešto vrlo   ga okretanja.               Prate nas strah, strast i draž.
          posebno. Nije to prazni praznik.     Svejedno im je koji će to razlog biti:   Tako je to.
            Uza nj promiču slike bivših događaja.  janje, jare, srndać ili – zec. Svi poklonici   I to je sve.    n


                                                                                                    STAV 13/5/2022 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58