Page 37 - STAV broj 377
P. 37
tu dodjelu niti sam želio primiti taj orden. tokom cijelog rata, obavljajući dužnost ima-
To je bilo licemjerno od njih i tako sam im ma, glavnog imama i učitelja u osnovnoj
i odgovorio. Licemjerno je imamu dodije- školi, kao i druge poslove vezane za odbra-
liti bilo kakav orden dok se mnogi Bošnjaci nu. Međutim, nisam bio prisutan samo na
ne mogu vratiti na svoje poslove u RS-u. I Doboj-Jugu, bio sam glavni imam i za pod-
prije i poslije tog događaja sam se tu i tamo ručje Doboj-Istoka. Morali smo ići 760 ki-
viđao s Miloradom Dodikom, ali me nikada lometara preko Olova i Vareša kako bismo
nije pitao zašto sam odbio sve što je dolazi- stigli u Doboj-Istok. Ljudi i u Doboj-Jugu
lo od njega. Ne daj Bože da sam bilo koju i Doboj-Istoku su, slobodno ću kazati, sebe
nagradu primio od njega. Ipak, zanimljivo dali za muhadžire, za izbjeglice. No nisu to
je da je jednom došao u Ferhadiju dok se radili samo oni, već i ljudi iz Tešnja i svih
obnavljala iako je prije toga odbijao doći. tešanjskih sela. Na područjima tešanjskih
sela vrlo često sam se zadržavao kao vojnik.
STAV: Poznato je da je neposredno nakon To su ljudi koji su komad hljeba najprije da-
okončanja Agresije na našu državu bilo vali izbjeglicama, pa onda tek ostavljali sebi.
dosta napada kako na Vas, tako i na dru-
ge imame, te na vjerske objekte koji se STAV: Vi ste bili u logoru u Busovači?
nalaze u sklopu Muftijstva banjalučkog. ČAMDŽIĆ: Zarobljen sam s još nekoli-
ČAMDŽIĆ: Moji imami i ja preživjeli ko ljudi ispod Novog Travnika. Prijetili su
smo više od stotinu napada. Jednog rama- mi klanjem, stavljali sablju ispod vrata, ali
zana bio je iftar u Ključu. Nakon što smo me, treba biti iskren, nisu tukli. Druge su
posjedili, Ermin ef. Vučkić, glavni imam teško premlaćivali. Zvali su me “smrdlji-
Medžlisa Islamske zajednice Ključ, je- vim Turčinom” znajući da sam imam, ali
dan vrlo čestit čovjek koji je tada bio i na me nisu fizički zlostavljali. Spasili su nas
mjestu zamjenika muftije banjalučkog, i Englezi koji su tada bili u našoj državi.
ja krenuli smo preko Mahnjače, a drugi
nas je imam čekao u Banjoj Luci. Žurili STAV: Na samom kraju, voljeli bismo čuti
smo na sehur. Na semaforu kod Arnaudi- informaciju više o Vašoj novoj knjizi koja
ja džamije, na kojem se inače malo duže je već u štampi.
ostaje, jedan čovjek iz automobila kraj nas ČAMDŽIĆ: U pitanju je prijevod knjige
opsovao mi je tursku majku. Više bih vo- Božiji poslanik u ramazanu s arapskog na
lio da me je pogodio kamenom nego što bosanski jezik, koja je prvi put objavlje-
mi je to opsovao, ali kako je, tako je. Bilo na 1968. godine. Njen autor je ‘Ali Husni
je bezbroj ovakvih slučajeva, ali o njima Harbutli. Krajem januara 1969. godine kao
nismo govorili u javnosti. Zašto? Pa da se student u Libiji dobio sam ovu knjigu od
STAV: Osim penzije, Vi ste odbili primi- Bošnjaci u SAD-u, Švicarskoj, Njemačkoj profesora Mustafe Trikija, koji je izuzetno
ti i Orden časti sa zlatnim zracima, koji i Austriji ne bi uplašili i tako odustali od cijenio nas studente iz bivše Jugoslavije.
Vam je htio uručiti, ni manje ni više, Mi- povratka u svoju domovinu, ali i da ne On mi je tada rekao da će mi ova knjiga
lorad Dodik? bismo uplašili povratnike koji su već tu. možda koristiti u komunističkoj Jugosla-
ČAMDŽIĆ: To je njihovo visoko odlikova- viji ako budem hodža. Njom sam se, što je
nje koje dodjeljuju za promociju suživota i STAV: Tokom rata obavljali ste imamsku interesantno, koristio tokom cijelog života,
tolerancije. Dobio sam pozivnicu od Milo- dužnost u Doboj-Jugu i Doboj-Istoku? a prošle godine sam počeo raditi na njenom
rada Dodika za tu ceremoniju dodjele i neke ČAMDŽIĆ: Na području koje je danas znano prijevodu. Godine 1979. bio sam vodič na
dokumente, formulare, ali niti sam otišao na kao Doboj-Jug ostao sam s našim narodom hadžu. Tada susrećem profesora Mustafu
Trikija, koji je, zanimljivo, bio vodič libij-
skim hadžijama. Tokom našeg susreta pi-
tao me koristi li mi knjiga koju mi je po-
klonio prije tačno deceniju. Kada sam mu
rekao da itekako služi, on je bio presretan.
STAV: U penziji ste od 2015. godine. Kako
provodite dane u mirovini?
ČAMDŽIĆ: Vrlo često me šalje reisul-ulema
Husein ef. Kavazović na otvorenje džamija,
neki imami me zovnu da održim predava-
nja, a konstantno i pišem. Osim knjige Bo-
žiji poslanik u ramazanu, koja je u štampariji,
već uveliko radim i na novom, šestom ruko-
pisu. Nova knjiga se radno zove Ferhadija
džamija: Dan džamija. U njoj ću posebnu
pažnju posvetiti opisivanju onih bh. grado-
va u kojima tokom komunističke diktature
nije bila dozvoljena izgradnja džamija. To
su, naprimjer, Banovići, Živinice, Kalesija,
Novi Travnik, pa i moji Zavidovići. n
STAV 27/5/2022 37