Page 18 - STAV broj 166
P. 18

politika

pehlivanstvo u kojem se učestalo mije-        Ako se oduzme jezik, šta                      određene pozicije. Od tih se ljudi ne može
njaju ne samo mišljenja o nekim suštin-       je još preostalo da se                        očekivati da stanu u zaštitu bilo kakvih
skim pitanjima nego i čitav svjetonazor,      brani? Ako takva stvar ne                     zajedničkih vrijednosti ako su one pod
a sve obično u skladu s promjenom po-         zaslužuje odbranu i glasno                    napadom jer oni te zajedničke vrijednosti
litičke klime. Iako je sasvim normalno        opredjeljenje, šta onda                       ili zastupaju samo dok je to probitačno,
mijenjati mišljenje uslijed saznavanja        zaslužuje? Kako će se i na                    bez bilo kakvog ličnog rizika, ili ih uopće
novih činjenica i novih informacija, kod      kojem jeziku ti intelektualci                 ni ne baštine kao neotuđivi dio vlastitog
nas se to, prije svega, tiče promjene svje-   braniti kad se zatim dođe                     identiteta. Upravo se to tako pokazalo na
tonazora i stavova o temeljnim istinama       po njihovu vjeru i naciju,                    pitanju bosanskog jezika i njegovog tre-
i fundamentalnim vrijednostima, čemu          po sami identitet i pravo na                  tmana u javnosti.
uzrok nije neki misaoni proces, nego su       postojanje
to obično vrlo prizemni razlozi koji se                                                         Bosanski jezik pod napadom je u go-
ponajviše tiču ličnog statusa u društvu.      djeluje neprijateljski prema onome iz nje-    tovo svim poljima javnog života. On je
                                              nih redova ko u tom smislu odskače jer        doslovno prohibiran na gotovo dvije tre-
    U takvoj intelektualnoj kulturi, ba-      ga vidi kao opasnost za vlastiti opstanak.    ćine države Bosne i Hercegovine, a pod
rem kod onih koji je u potpunosti ba-         To je kultura u kojoj su preživjele najgore   podmuklim je napadom na većinski boš-
štine, najdominantniji je osjećaj straha i    tradicije iz prošlih vremena, gdje još uvi-   njačkim prostorima, na kojima se otvo-
gađanja spram “neprimjerenog”, tačnije        jek vlada naviknutost na neslobodu kao        reno izbjegava njegova upotreba u većini
odlučnijeg i principijelnijeg djelovanja      normalno stanje, na konstantnu šutnju         medija, a njegovo izučavanje i upotreba
pojedinaca koji joj pripadaju, u čemu se      kao životnu mudrost i lični interes kao       pokušava se ili minimalizirati ili ga se
vidi opasnost za vlastiti položaj. Upravo     krajnji intelektualni horizont, kultura u     potpuno ostaviti bez vlastite norme i po-
zbog toga, nosioci te intelektualne kul-      kojoj se i dalje pažljivo vaga svaka riječ    sebnosti. Uprkos tome, jedva dvadesetak
ture imaju strah kako od glasnih i kon-       i izuzetno teško zauzima neka vrijedno-       ili malo više javnih ličnosti od njih neko-
fliktnih pojedinaca iz svog naroda, tako      sna busija jer “ko zna šta vrijeme nosi” te   liko stotina, i to onih koji su najpozvaniji
i od javnih okupljanja vlastitog naroda,      možda “ovi što su danas gore budu sutra       i najodgovorniji da se o tome oglase, sta-
pokazivanja njegove snage i brojnosti,        dolje”, i obrnuto.                            ju u odbranu vlastitog jezika, dok ostali
masovnog dizanja glasa i homogenizaci-                                                      konformistički šute misleći da se možda
je. U toj kulturi vlada stalni osjećaj nado-  NA KOJEM ĆEMO SE JEZIKU BRANITI               mijenja politička klima pa im je stoga
lazeće propasti, paranoja od nekakve ka-                                                    uputnije šutjeti, čak i u vezi sa skoro pa
zne koja će uslijediti i sručiti nam se na        Konkretne manifestacije zaostalosti       najvažnijim pitanjem za jedan narod. Da
glavu ako se pokažemo snažnim i jakim,        naše intelektualne kulture u intelektual-     ne spominjemo desetine onih koji su se
ako masovno manifestiramo i iskazujemo        nom, ali i političkom životu ogledaju se      pridružili ovakvim napadima, jer njih niti
vlastitu posebnost. U njoj je dominantan      u izostanku pozitivnih standarda i prin-      uz najbolju volju ne možemo prihvatiti
stav da javno pokazivanje snage i vlasti-     cipa na skoro svim poljima javnog djelo-      kao pripadnike bošnjačke intelektual-
te posebnosti u bilo kojem obliku nije za     vanja, a pogotovo na polju kadroviranja.      ne kulture, mada se zbog nečega (samo)
nas nego za neke druge, jače i ozbiljnije     Ovakva kultura idealno je okruženje za        ubrajaju u takve. Da je u pitanju bilo šta
narode, te ona aktivno bježi (kroz igno-      uspjeh privremenih poltrona i prevrtane-      drugo, osim jedne od najbitnijih značaj-
riranje, ismijavanje i problematiziranje)     ra svake vrste, ljudi koji nisu lojalni niti  ki i dimenzija identiteta jednog naroda,
od pojava i simbola koje smatra militari-     partikularnoj ideji niti drugim ljudima
stičkim i agresivnim, pa čak i onda kada      već samo sebi. Takva kultura, sama po
one uključuju i vlastite zastave i vojnu      sebi, pogoduje cvjetanju kadrova na koje
tradiciju izborenu krvlju. Ta kultura živi    se ne može dugoročno osloniti, a koji su
s osjećajem da stalno hoda po rubu prova-     korisni samo sebi samima. Takvi će uvi-
lije zbog identiteta naroda kojem pripada,    jek kalkulirati jer oni politička zbivanja
duboko uvjerena u vlastitu, ali i slabost     posmatraju u prvom redu kroz posljedice
tog istog naroda, posve sigurna u to da se    za njihovu karijeru. Od takvih se ne može
sama ne može odbraniti od nasrtaja bilo       očekivati lojalnost ni prema osobama ili
kakve vrste pa se zato treba ili sakriti ili  grupama koje su ih i dovele i postavile na
prilagoditi. Za nju su nevidljivost, ne-
primjetnost, kameleonstvo i mimikrija
postali osnovni instinkti samoodržanja
te njen imunološki sistem automatski

Ta kultura živi s osjećajem da stalno hoda po rubu provalije
zbog identiteta naroda kojem pripada, duboko uvjerena u
vlastitu, ali i slabost tog istog naroda, posve sigurna u to da
se sama ne može odbraniti od nasrtaja bilo kakve vrste pa
se zato treba ili sakriti ili prilagoditi. Za nju su nevidljivost,
neprimjetnost, kameleonstvo i mimikrija postali osnovni
instinkti samoodržanja te njen imunološki sistem automatski
djeluje neprijateljski prema onome iz njenih redova ko u tom
smislu odskače jer ga vidi kao opasnost za vlastiti opstanak

18 10/5/2018 STAV
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23