Page 19 - STAV broj 166
P. 19
To je kultura u kojoj su preživjele najgore tradicije iz prošlih
vremena, gdje još uvijek vlada naviknutost na neslobodu kao
normalno stanje, na konstantnu šutnju kao životnu mudrost i
lični interes kao krajnji intelektualni horizont, kultura u kojoj
se i dalje pažljivo vaga svaka riječ i izuzetno teško zauzima
neka vrijednosna busija jer “ko zna šta vrijeme nosi” te
možda “ovi što su danas gore budu sutra dolje”, i obrnuto
ali i pojedinca, možda bi se takva ljigava prava i slobode Bošnjaka, gotovo je naj- jednopartijskom sistemu u kojem su rođeni
proračunatost, kukavičluk, konformizam češća reakcija ogromne većine naše po- i formirani, uplašeni geopolitičkom pozici-
i manjak principa i mogao razumjeti, ali litičke klase. Strah da ih vlastiti glasan jom muslimanskog naroda na kršćanskom
koliko ima stvari važnijih od vlastitog i principijelan stav ne označi kod nekog kontinentu, traumatizirani dvostrukom
jezika? Ako se oduzme jezik, šta je još vanjskog faktora ili kod ovdašnjih medi- agresijom, isprepadani laprdavom brblja-
preostalo da se brani? Ako takva stvar ne ja kao radikale, nacionaliste ili politički vošću ideoloških ostataka komunističkog
zaslužuje odbranu i glasno opredjeljenje, problematične, naprosto veže i usta i ruke režima i njihovih NVO saveznika, kao i
šta onda zaslužuje? Kako će se i na kojem velikom broju naših političara, pogotovo sjećanjem na nekadašnju čvrstorukašku
jeziku ti intelektualci braniti kad se zatim što iza tog straha stoji manjak samopo- politiku međunarodne zajednice u Bosni
dođe po njihovu vjeru i naciju, po sami uzdanja u vlastite i snage naroda kojeg i Hercegovini, ogromna većina pripadni-
identitet i pravo na postojanje? predstavljaju. Takva navodna suzdržanost, ka naše intelektualne i političke klase kao
koja se racionalizira kao kooperativnost da nije kadra razumjeti promjenu koja je
IZGUBLJENI U VREMENU I PROSTORU i mudrost, već se odavno u očima naro- nastupila, duh vremena u kojem živi i duh
da tumači kao defetizam i pristajanje da naroda kojem pripada.
Nažalost, ovakva situacija ogleda se se bude građanin drugog reda, pripadnik
i u našoj političkoj kulturi. Proračunata naroda koji nema pravo na adekvatnu Naše elite kao da ne vide kako više
šutnja, kao odgovor nasrtajima na ono što akciju i reakciju. Ovo nije opasno samo nema totalitarizma, da živimo u kakvoj-ta-
bi trebale biti svetinje bošnjačkog naroda, zbog aktuelnih političkih procesa u ko- kvoj demokratiji, da se bošnjački narod
ali i šutnja kada se ugrožavaju osnovna jima Bošnjaci sami sebi sve više izgleda- uspješno i sam samcat odbranio od dvo-
ju kao narod u vječnoj defanzivi, narod struke agresije, da je to jedan borben na-
bez odgovarajuće političke reprezentacije, rod junačkih tradicija, da su ostaci bivšeg
nego i zbog političke budućnosti Bošnja- režima samo to – ostaci koji sa svakom
ka kao kolektiva, gdje se bošnjačke mase, godinom sve više postaju prošlost, da više
zahvaćene očajem zbog nemogućnosti da nema nikakvog značajnog a kamoli prije-
neko glasno i jasno artikulira njihove že- tećeg prisustva međunarodne zajednice u
lje, ma koliko se one ne sviđale drugima, Bosni i Hercegovini i da će ove države i
doslovno kondicioniraju za skupni poli- ovog naroda biti samo toliko koliko oni,
tički prilazak prvom ozbiljnom populisti a ne neko drugi, vode brigu o njemu i
koji se pojavi na našoj političkoj sceni. bore se za njih.
Najveća tragedija u svemu do sada na- Na kraju ne bi bilo loše citirati izre-
vedenom jeste to što i naša intelektual- ku engleskog filozofa Johna Stuarta Mi-
na i naša politička kultura pate od straha lla: “Čovjek koji nema ništa za šta bi bio
spram nepostojećih pojava, strahuju od voljan da se bori, ništa što mu je vrednije
utvara kojih nema. Mentalno i duhovno od lične sigurnosti, mizerno je stvorenje
zarobljeni u nekom olovnom vremenu i koje nema šanse da ikada bude slobodno,
osim naporima boljih ljudi od sebe.” n
STAV 10/5/2018 19
