Page 23 - STAV broj 166
P. 23
Objektivnost nije širenje velikosrpskih
propagandnih laži
Da regionalni pristup novinarskom izvještavanju počesto završi u
nekoj vrsti jugonostalgije, da nameće umjetni i neprirodni dijalog pretrpjela poraz u pokušaju da izvrši vojni udar te kidnapirala pred-
između naroda koji su nekada bili u sukobu, na to smo navikli. Me- sjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića. U svakom slučaju,
đutim, zaboli kada se dogodi da traženje ravnoteže i objektivnosti u širenje velikosrpskog narativa i mitologije laži ne može predstavljati
tumačenjima događaja iz traumatične prošlosti pređe granicu i zavr- neutralno izvještavanje i objektivan stav.
ši u širenju propagandnih laži. Takav je dojam, po mnogima, ostavila
N1 medijska kuća u načinu na koji je tretirala dešavanja iz 3. maja
1992. godine. Bez obzira što su im u programu nastupili general
Jovan Divjak i Zoran Čegar, teško je bilo ne primijetiti cjelodnevno
ostrašćeno izvještavanje, pokušaj da se napravi kontroverza tamo
gdje je nema, davanje velikog prostora onima koji bi da od događaja
u Dobrovoljačkoj ulici naprave zločin te onima koji pokušavaju spojiti
dešavanja iz 2. s dešavanjima iz 3. maja. Da ne govorimo o korište-
nju neprimjerenih termina u naslovima vijesti. Sve to liči na pokušaj
revizije historije i kolektivnog sjećanja i, što je najgore, na amnestira-
nje srpsko-crnogorskog agresora i zločinačke JNA, koja je dan prije
Turkofobija kao šovinistički atak
na bošnjačko dostojanstvo
Odavno neki događaj nije izazvao toliko stupidne skike ov-
dašnje kompleksaške parapolitike i političke kanalizacije kao Isti mediji i ličnosti koji problematiziraju Erdoğanovu posjetu nisu
što je najavljena posjeta predsjednika Republike Turske Recepa vidjeli ništa sporno u svojevremenom Dačićevom izigravanju trbuš-
Tayyipa Erdoğana Bosni i Hercegovini. Stali su kukati i naricati ne plesačice i narodnog pjevača turskoj delegaciji u Beogradu,
svi oni koji, pored manifestiranja turkofobije, misle da će nešto i niti to vide u izjavama Vučića, koji ne samo da poručuje da želi što
dobiti kvarenjem odnosa između dviju država i dvaju naroda. Ove je moguće više Turske u Srbiji nego i ozareno klikče “merhaba,
su narikače već odavno poznate, tako da nije bilo iznenađenja u asker”. Upravo je tako Vučić pozdravio turske vojnike prigodom
tom smislu, a i njihovi su razlozi već buđavi, od malicioznih poku- ovosedmične posjete Erdoğanu. Pritom nemojmo zaboraviti ka-
šaja da se pokvari svako savezništvo, pa do utrke ko će se pri- kvo mjesto Turci zauzimaju u srpskoj narodnoj predaji i mitologiji,
kazati kao bolji klijent i veći poltron neke od ovdašnjih zapadnih a nije zabilježeno da su Srbi prozivali Vučića zbog uspostavljanja
ambasada. Ipak, uvjerljivo su prednjačili oni koji su se uhvatili u prijateljskih odnosa s Turskom! Isti mediji i ličnosti koji ovih dana
ovo kolo drekavaca samo zato da bi se, ko biva, obračunavali sa patetično trube o ugrozbi suvereniteta BiH nisu ni desetinu ova-
SDA ne obraćajući pažnju na činjenicu da time nanose veliku kve histerije dizali prilikom nedavne posjete predsjednice Vijeća
štetu bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini uopće. Naravno, Federalne skupštine Ruske Federacije Valentine Ivanovne Ma-
ono što bi se Bošnjacima, kao političkom narodu, zabranilo, da tvijenko, koja je bukvalno negirala ne samo agresiju nego i Ustav
sami artikuliraju vlastite interese te u skladu s time sami sebi bi- BiH. Erdoğan, kao ni jedan drugi turski zvaničnik do sada, nikada
raju prijatelje, jeste, s druge strane, sasvim dopušteno Srbima. nije negirao ustavnopravni poredak BiH, nikada nije rekao ništa
što bi se moglo tumačiti kao štetno za ravnopravnost naroda u
BiH i evropski put BiH. Šta tek reći za činjenicu da bi pristajanje
na pritisak pojedinih vanjskih centara i ovdašnjih ambasada da
se otkaže gostoprimstvo predsjedniku prijateljske Turske ustvari
bio nezapamćen napad na suverenost i nezavisnost Bosne i Her-
cegovine! U suštini, cijela ova turkofobna predstava jako podsje-
ća na nedavnu arabofobičnu histeriju gdje su se istim rječnikom
pokušali otjerati arapski investitori iz Bosne i Hercegovine, i to
ne odakle su došli nego u iščekujuće ruke srpskog ili hrvatskog
turističkog i privrednog sektora. Ovaj pokušaj da se Bošnjacima
nametnu kompleksi od naroda s kojima dijele istu vjeroispovijest,
da se Bošnjaci natjeraju na odricanje saradnje s određenim na-
rodima i kulturama, da takvim odricanjem dokazuju da pripadaju
Evropi, da tuđe interese pretpostave vlastitim – nije ništa drugo
nego užasan šovinistički atak na bošnjačku čast i dostojanstvo.
Sastavio: M. D.
STAV 10/5/2018 23
