Page 68 - STAV broj 253

DRUŠTVO

osigurao život kakav je želio sebi i porodici
i pred kraj radnog vijeka, što se poklopilo
s početkom agresije, on se posvetio Bosni
i Hercegovini kroz više dimenzija, prije
svega kroz diplomatiju.
“Kroz biznis je upoznao dosta ljudi
njegove generacije u Austriji koji su tada
obavljali značajne funkcije prije svega u
Ministarstvu vanjskih poslova Austrije.
Njegov lični prijatelj bio je tadašnji aus-
trijski kancelar, zatim Simon Wiesenthal,
neki od saudijskih prinčeva. Bio sam mlad
i nisam baš pamtio sve te ljude, ali neke
sam kroz taj period proveden s njim izu-
zetno dobro upoznao, recimo Wiesenthala
i sadašnjeg visokog predstavnika Valentina
Inzka, koji je uz Pavinu pomoć i preporu-
ku postao ambasador, a kasnije i visoki
predstavnik. Pavo je imao izuzetno blis-
ke kontakte s tadašnjim političkim ruko-
vodstvom Bosne i Hercegovine, s rahmet-
li predsjednikom Alijom Izetbegovićem,
Harisom Silajdžićem, Ejupom Ganićem,
Hasanom Muratovićem...”, kaže Salman.
Pavo je, dodaje, prije svega volio Bos-
nu, volio je Sarajevo, želio je pomoći, nije
štedio ni sebe ni sredstva. U ratu je preko
Simona Wiesenthala ishodio dosta stvari
za Bosnu i Hercegovinu.
“U rukama sam držao kopiju pisma
koje je Wiesenthal sastavio s Pavom i pos-
lao predsjedniku Sjedinjenih Američkih
Država Billu Clintonu, insistirajući na većoj
američkoj političkoj pomoći i vojnoj inter-
venciji, a što će poslije ostvariti te dovesti
do zračnih udara i Dejtonskog mirovnog
Sirađ Duhan sporazuma. Simon Wiesenthal bio je u to
vrijeme bio izuzetno utjecajan, u njegovom
“Njegova strastvena ljubav za Bosnu uz- je da neće biti lahko. I ova njegova rečenica birou bila su na zidovima priznanja dobi-
rok je što smo od tada bili u stalnoj vezi i što ostala je kod mene zabilježena: ‘Sirađ, vidjet vena od mnogih američkih gradova i ins-
smo uvijek razgovarali o tome kako može- ćeš da će ti biti lakše deset muha naučiti da titucija; kao da nije bilo grada i institucije,
mo doprinijeti boljitku Bosne i Hercegovi- idu jedna iza druge, nego deset Bošnjaka da a da od njih nije dobio neku vrstu priznan-
ne. Često sam boravio u njegovoj kući u 19. dovedeš na jedno mjesto i da rade istu stvar ja”, priča Salman i dodaje: “Bio sam klinac
bečkoj općini, a kada je čuo da je moj otac u isto vrijeme’”, prisjeća se Duhan. tada i Pavo me pomalo učio poslu, bio je
bio zajedno s Emerikom Blumom u jaseno- Pavo Jusuf Urban zaista je bio strastveni prilično strog, moralo je sve biti urađeno
vačkom logoru, predložio je da me upozna Bošnjak, a na svakoj javnoj manifestaciji na vrijeme, volio je dobru hranu i restora-
i sa Simonom Wiesenthalom. Razgovori sa u Austriji nosio je fes. ne i tu nije žalio novca. Što se tiče znanja i
Simonom Wiesenthalom, Urbanovom zas- “Jednog dana, devedesetih godina, poz- iskustva, čovjek koji je prošao rat, samost-
lugom, doveli su do toga da je Wiesenthal vao je mene i Anisa Bajrektarevića da odemo alno radio od dvadeset pete godine i podi-
postao prvi počasni član Bosanskog aka- u posjetu Jevrejima u sinagogu. Insistirao gao firmu koju je poslije preuzela moćna
demskog društva u Austriji”, kaže Duhan. je da sve trojica stavimo fesove. Mi smo se njemačka farmaceutska kuća, bio je nep-
“Jedna od interesantnih stvari koju sam saglasili s njegovom željom. Meni je bilo resušni bunar.”
naučio od Urbana jeste preciznost u pošti- interesantno da u to doba, čak u sinagogi, Pavi Urbanu bilo je bitno da preživi-
vanju dogovorenih termina. Vrlo često išli primjećujem samo simpatične poglede na mo kao Bošnjaci i da se Bosna održi kao
smo u različita ministarstva, ali nikada nismo nas Bošnjake u fesu”, kaže Duhan i dodaje: država, zaključuje Almir Salman. Kada se
stizali kasnije. Ako bismo, pak, došli deset “Zamolio me da nastavimo tradiciju Meletta to ostvarilo, fokusirao se na očuvanje tra-
minuta ranije, običavali smo prošetati pet- jer ju je smatrao vrlo važnom za pomirenje dicije Monte Melette.
šest minuta, da budemo tačni. Uvijek mi je nacija. Kolika je vrijednost ove manifesta- Prije nekoliko godina predloženo je
govorio: ‘Znaš, nije lijepo drugima oduzima- cije, vrijeme će još pokazati, ali već sada os- da Pavo Urban dobije ulicu u Sarajevu,
ti vrijeme.’ Zakucali bismo na vrata minutu jećamo pripadnost Austriji zbog Melette.” ali ulica po njegovom imenu još nije naz-
do termina, tako da sekretarica ima vremena Almir Salman, koji je devedesetih go- vana. Može neko njegove zasluge vredno-
da nas uvede do osobe s kojom je sastanak dina radio s Pavom Urbanom, kaže da kod vati ovako ili onako, ali neosporno je da
dogovoren”, priča Duhan. Pave bošnjaštvo nikada nije bilo potisnuto. Pavo bio čovjek koji nije žalio ni sebe ni
Bio je jedan od suosnivača Bosanskog aka- U naponu snage on se realizirao kao biznis- novca da pomogne Bosni i Bošnjacima da
demskog društva u Austriji. “Upozoravao me men, stekao zavidna materijalna sredstva, prežive najteža vremena. n

68 9/1/2020 STAV