Page 81 - STAV broj 297

Priredio: Hamza RIDŽAL

U duge rastegnute strane, svuda kuće i kolibe U večernjim satima, nakon
večernjim satima, nakon zavr-
kao predstraže, koje u neuređenim gomi-
šenog posla, ako se ni ne ode u
lama čas teže prema gore, čak zaostaju, u završenog posla, ako se ni
dobru šetnju u planine, do šez-
deset vrela Bosne ili u divljinu
Kozije ćuprije, pa i nakon jednog takvog raštrkanom stilu borbe, en debandade, skoro ne ode u dobru šetnju u
na juriš. Raznolika promjena tla ih čas po-
okrepljujućeg izleta, pogled na Sarajevo s dupire, čas baca nazad. Tu i tamo izdaleka planine, do šezdeset vrela
prozora uvijek je iznova najveće, neiscr- veća bijela zgrada pogleduje prema dolje
pno zadovoljstvo našeg ovdašnjeg borav- – pravi zapovjedni oficir među ostalima. Bosne ili u divljinu Kozije
ka – njegova istinska poezija. Ma iz kojeg Tamo uz južni hrbat, visoko iznad do- ćuprije, pa i nakon jednog
ugla ga posmatrali, ma u koje doba dana, njeg dijela grada, nalazi se pravi general,
pri sjajnoj sunčevoj svjetlosti jednako kao koji je zauzeo važnu poziciju: na jednom takvog okrepljujućeg
pri oblačno-maglovitom osvjetljenju – po- vrhu odvojenom od hrbata izdiže se bije- izleta, pogled na Sarajevo
gled u daljinu nudi uvijek prizor ispunjen la munara iz zagasitozelenog lišća drveća
raskošnim bojama i oblicima. Prema isto- koje prekriva cijeli vis. Najbolji pogled s prozora uvijek je iznova
ku vijenac strmih planina zatvara usku do- u daljinu pruža se ipak iz provizornog
linu u kojoj je smješten grad. Kule, cita- ministrovog stana u kući Ragib-efendi- najveće, neiscrpno
dele, utvrde svih vrsta krunišu ovaj inače je Ćurčića. Nalazi se na padini sjevernog zadovoljstvo našeg
goli planinski lanac, a zidine koje se pro- planinskog hrbata. Naravno, prozori gle-
težu gore i dolje povezuju četiri vrha do daju prema jugu i zapadu, ne može se, da- ovdašnjeg boravka –
kojih se on uzdiže. Vidi se da je tvrđava kle, uopće vidjeti tvrđava: ali na istočnoj njegova istinska poezija
izgrađena manje radi zaštite grada, a puno strani prostire se grad u čitavoj svojoj ši-
više u zaštitu od njega samog i njegovog rini, a s njim i najljepši njegov dio, onaj
nemirnog stanovništva. Građene kako od u kojem ima najmanje modernih kuća, a
turskih vlastodržaca, tako i od pobunjenih najviše bašči i visokih topola. U laganom
moćnih begova koji su protjerali guverne- luku spuštaju se pred nama haotično raz- orijentalna sloboda koja ne dopušta nika-
ra, dograđujući ih i mijenjajući upravo u bacane zgrade sve do Miljacke, da bi se kvu jednoličnost, koja sve oživljava i sve-
orijentalnom stilu, bez plana i reda, neke na drugoj strani padine ponovo uperile mu daje raznolikost. S ove strane vode,
od ovih tvrđava bile su tek u izgradnji, a prema vrhu, prema gustoj zelenoj šumi, tj. s desne strane, ukazuju se teške zidine
druge pak izložene propadanju. iznad koje prijeteći lebde stijene visoke grčke katedrale, a s one strane, baš nasu-
Na jednoj od uzvisina izdiže se iz do- nekoliko hiljada stopa. prot nama, teške zidine konaka. Ali prava
stojanstvene, već ruševne tvrđave ogromna Ovdje kućama ne dominiraju kao čarolija prizora leži u munarama koje se u
kasarna koju smo upravo sagradili. Naža- u Evropi šestar i linijar, zapadni strogi nepreglednom broju izdižu, vitke i bijele.
lost, arhitektura u pejzažu postaje lijepa red i načelo uplitanja u sve; njima vlada Nakon pucnja topa, koji najavljuje zalazak
tek nakon što priroda njome ovladala, a
ova je, međutim, nova novcata. Između
divljih pukotina i provalija ove pozadine
vijuga se u širokom luku planinska voda
Miljacke prema gradu da bi zatim do-
lje presjekla cijeli grad, protičući tu već
opreznijom brzinom ispod njegovih de-
vet mostova, tik između, pa čak i ispod,
kuća čiji veliki dio lebdi na stupovima.
Ove kuće, dakako najčešće samo kućerci,
viju se na nekim mjestima sve do utvrda,
uvijek između lišćem obraslih vrtova i
brojnih bosanskih grobalja, jer se uz sva-
ku džamiju nalazi, manje ili veće, jedno
takvo groblje. Na drugim mjestima, gdje
padina postaje i previše strma, nastambe
ostaju dolje, a iznad njih strše goli, razu-
đeni, isprani, mrtvi obronci i klanci, na
kojima samo rijetka tamnozelena šikara
upućuje na nekadašnju šumu.
Odmah u nastavku, na utvrđenim vi-
sinama pozadine, južni i sjeverni hrbat
formiraju zajedno s njima amfiteatar koji
je otvoren samo prema zapadu; i isto kao
tamo u pozadini, tako grad i ovdje odaši-
lje, i prema van i prema gore, na svoje obje

STAV 12/11/2020 81