Page 82 - STAV broj 297

FELJTON

Ovdje kućama ne
dominiraju kao u Evropi
šestar i linijar, zapadni
strogi red i načelo
uplitanja u sve; njima
vlada orijentalna sloboda

koja ne dopušta nikakvu
jednoličnost, koja sve
oživljava i svemu daje
raznolikost

Kršćansko stanovništvo je u ratovima iskr-
varilo, palo u ropstvo, masovno napustilo
zemlju, neznatni ostatak tražio je utočiš-
te u neprohodnim šumama i planinama i
osnivao skrivena, bijedna, široko razba-
cana sela raje, kakva se i danas mogu naći
udaljena od svih prometnih žila. Turski
sunca, na vrtoglavoj visini na galerijama u srebrenastoj mjesečevoj svjetlosti. Pre- osvajači nisu se ugnijezdili na otvorenim
ovih munara pojavljuje se svugdje mujezin ma zapadu, daleko iznad krovova, razno- predjelima starih gradova, već u tvrđavama
pozivajući vjernike na molitvu, i vjernike likih oblika i boja, guraju se jedan ispred i citadelama, koje su najvećim dijelom već
i nevjernike, razvučenim, skoro tugaljivim drugog i jedan u drugog, slično kulisama, zatekli, a dijelom i sami izgradili, najčešće
tonovima: “Lā ilāhe illallāh; Muhamme- visoki planinski lanci kojima završava na značajnim vojnim pozicijama, na visi-
den resūlullāh!” U neobičan hor ujedinju- bujna ravnica Sarajevskog polja, a visoko nama koje dominiraju padinama brda koji
ju se tugaljivi glasovi s kojima se miješaju iznad ovih fantastičnih reljefa, koji ovi- vode do ravnice. Pod okriljem ovih tvrđava
stalno novi i novi ezani. Najzad je utih- sno o udaljenosti sviću u najrazličitijim nastao je današnji grad; unutar zidina tvr-
nuo i posljednji od njih, ali galerije svih nijansama boja, postepeno se pale i svjetla đave gospodski muslimanski grad, a izvan
munara – ipak je ramazan – odjednom se zvjezdanog nebeskog svoda. njega, u raštrkanim grupama, kršćanska,
pale, blistajući u mirnu noć dvostrukim, Sarajevo, zlatni “bosanski saraj” – kao seljačka i ciganska predgrađa. Na ovaj se
trostrukim vijencima svjetala. Vlada naj- što mu i samo ime kaže – tvorevina je tur- način Sarajevo spušta od citadele, uz obje
dublja tišina. U orijentalnim gradovima skog doba. U srednjovjekovnoj Bosni, dakle obale Miljacke, još između padina s obje
nema klepetanja vozila. Ono neodređeno prije turskog osvajanja, na mjestu današnje strane, sve do ravnice.
zujanje živahne gomile koje prodire u da- citadele nalazila se samo tvrđava. Narav- S druge strane tjesnaca prostire se Sa-
ljinu ne ometa tišinu, već je naprotiv čini no da je ovdje, u prirodnom središtu ove rajevsko polje i upravo na njegovom za-
samo još opipljivijom. zemlje, gdje se sastaju prirodni, naseljeni padnom kraju, na suprotnoj strani, u pod-
Blješte na hiljade kućnih svjetala. Ša- putevi koji vode na more, na Savsko polje nožju mračnog, gusto šumovitog Igmana,
rene svjetiljke njišu se tamo-ovamo u i u Bizant, i prije turskog doba postojalo između Ilidže i Blažuja, baš nasuprot da-
krivudavim sokacima. Muslimani su ci- veće naselje. Međutim, kao i kod većine našnjem Sarajevu, nalazio se nekadašnji
jeli dan postili i sad svi hrle na radosnu gradova otkrivamo i ovdje da se nekadašnji grad. On je još u srednjem vijeku bio glav-
gozbu. Još suton ovom prizoru ne krade grad prostirao dolje u otvorenoj ravnici, ali ni grad zemlje, ali je već pod Rimljanima,
njegove boje, samo ih dodatno produblju- za vrijeme krvavih borbi i općeg prevrata kojima nesumnjivo duguje svoj začetak,
je. U čistom zraku izdižu se oštro iz zele- s kojim je povezano osvajanje od strane postao veoma značajan. Ovdje u podnož-
nila drveća bijele kuće i džamije. Nebo Turaka, poharan je do te mjere da danas ju Igmana Bosna izvire iz šezdeset vrela,
je azurnoplavo. Litice i klisure planine s samo još siromašna naselja i beznačajne poput neke velike rijeke. Igra vode ispod
druge strane počinju postepeno treperiti ruševine svjedoče o njegovim tragovima. lišća drveća, predivan pogled na cvijetnu
poljanu s vilama i na živopisni grad čine
ovu tačku omiljenim izletištem Sarajlija,
Nakon pucnja topa, koji najavljuje zalazak sunca, na a i mi smo ovdje često nalazili osvježenje
nakon vrelih dana. Okolo se nalaze male
vrtoglavoj visini na galerijama ovih munara pojavljuje raštrkane kolibe. Ni traga starom velikom
se svugdje mujezin pozivajući vjernike na molitvu, i gradu. Ali su sami Rimljani u zemlji i na-
ročito u okolini ove tačke ostavili dovoljno
vjernike i nevjernike, razvučenim, skoro tugaljivim tragova na osnovu kojih se može zaključiti
tonovima: “Lāilāhe illallāh; Muhammeden resūlullāh!” U da je ovdje, u čvorištu rimskih cesta, bio
smješten jedan od najznačajnih rimskih
neobičan hor ujedinjuju se tugaljivi glasovi s kojima se gradova. Velika je vjerovatnoća da je sta-
nica imenovana na Tabuli Peutingeriani
miješaju stalno novi i novi ezani “Ad Matricem” bila ovaj grad. n

82 12/11/2020 STAV