Page 79 - STAV broj 297

konačnosti granice nastavlja se uprkos uvi- Diktirane pjesme najčešće se ukazuju kao
dima kojima se hrani sumnja. Onaj ko stva- sazvučje nekoliko paralelnih glasova. Ti
ra u jeziku, pjesnik, u slikama Nurovićeve glasovi ne dolaze uvijek do riječi na jednak
neosimbolističke poezije, tragična je ali ne način, ni u isto vrijeme, ali se njihovo pri-
i beznadežna figura. On opstaje, izdržava, sustvo može pratiti kao izraz nastojanja da
čeka. Čini mu se da bi mu bez govora bilo se uhvaćene slike svakodnevice projektira-
lakše – ali ne može bez govora. Pjesniku se ju na “sporedne prizore”, zaturena sjećanja
čini da ima još jednu mogućnost, paradok- ili potrebu da se zanatom u nestajanju, ka-
salnu mogućnost: da svojom šutnjom isku- kav jeste poezija, kazuju bitne stvari o usa-
pi govor. Govor šutnje je ključna metafora mljenosti i o otuđenoj novoj emocionalno-
Nurovićeve pjesničke zbirke. sti (“Oni što sa stijene / u maglu skakaše /
U pjesmi Velika pjesma, čija važnost nije misleći da je vuna / odavno su sklopili oči”,
istaknuta ni njenim položajem u kompozi- kaže pjesnik), o historiji koja se miješa u sva-
ciji zbirke ni njenim obimom, vid i nevid kodnevicu uprkos čuvanim dokumentima,
dovode se u uzajamne veze, i dinamika nji- i o stvarnosti pred kojom se povlači svijet
hovog odnosa postaje osnova za slike i vizije utekao iz nečijeg oka.
pjesničke sudbine. U ovoj pjesmi naići ćemo Nurovićevi stihovi obično započinju
na tragove i religioznog i historijskog odno- od prepoznavanja i povlašćivanja kakve
sa, nalik na neki izvrnuti mit, koji, umjesto slike iz svakodnevice. Neposredno data i
o počecima, pjeva o kraju jedne istrošene i iskustveno provjerena, ta slika se, potom,
umorne kulture. Šutnja i govor, znanje i izmješta iz zatečenog ležišta i dovodi u vezu
zaborav, božanska nijemost i mucanje ri- ili s fragmentima iz pjesničkog pamćenja,
ječi – sučeljavaju se i odmjeravaju u široko ili sa zapamćenim iskustvenim scenama, a
razvijenom značenju pjesme, u njenim in- ne oduzima ovim stihovima karakter lir- najčešće i s jednim i s drugim.
verzijama i univerzalijama. ske hronike. U pjesmi Riječ u pjesmi odvija se karakte-
U pjesmi Istina i laž pjesnik kaže: Mogao Svakodnevica u Nurovićevim pjesmama ristično pretapanje raznorodnih planova ove
bih napisati pjesmu / s najviše istine na svi- nije jedna, ni uvijek ista. Iz pjesme u pje- poezije. Najprije se utvrđuje kako pjesnici
jetu.// Jedni bi mi Olimp otvorili.// Drugi bi smu ona dobiva nove sadržaje, vrlo često koriste riječi, potom se u izražajni sloj pje-
rekli:// “Ovo je najveća gnusna laž na svijetu”. biva produbljenija i autentičnije proživlje- sme udijeva važnost riječi, i na kraju efektno
Prepoznajemo u tom pseudomitskom pre- na. U pjesnikovim stihovima prepoznatlji- poentira. Stojeći naporedo i imajući jednako
poznavanju trajnog ljudskog odnosa spram vi su jezički i tematski slojevi vremena u stabilno mjesto u ukupnom kontekstu pje-
morala, istine, laži i nemoćnih. Istrošena kojem su pjesme nastajale. Svakodnevica sme, pjesničke slike intenziviraju se u me-
kultura, dostigavši vrhunac u svojoj histo- se mijenja, a Nurovićeva pjesma nastoji đusobnom prožimanju i dijalogu.
riji i svom govoru, još ima snage da se su- da uhvati trag i smisao tih mnogostrukih Vremena se stapaju i u pjesmi Snažna
protstavi vitalnosti mudrih. Stanovište koje promjena. Drugim riječima, ovi stihovi pjesma. U njoj “Slijepi pjesnik ne gleda sli-
ovdje izražava pjesnik jeste stanovište starih hoće da budu lirska hronika malih, obič- jepo. / Njemu je samo sljepilo crno, / dru-
/ mudrih, onih čije je vrijeme došlo do kraja. nih stvari, događaja iz okruženja, zbivanja go sve kao planinsko jezerce lijepo.” I na
Ali ne bilo kakvih starih – nego onih među iz unutrašnjeg svijeta lirskog promatrača. kraju pjesme fenomen Homerovih Ilijade i
njima koji “služe govoru”, pjesnicima. I samo Kao što se pjesma u Nurovićevoj verziji Odiseje, u poenti koja ove epove predstavlja
svijest o toj službi omogućuje, u situaciji u ispunjava svakodnevnim riječima, slikama, kao tipični primjer živog i trajnog ostvare-
kojoj na prvi pogled nema više nikakve utje- likovima i događajima, a po pravilu to jeste nja ljudskog duha.
he, da se na kraju ukaže, ne više historijska intimna svakodnevica u kojoj ima i splina i Opredjeljujući se da bude pomiješana
nego ahistorijska, istina. Raskošna pjesma očaja, i samoće i buke, i oživljene vedrine i sa stvarima, poezija Redžepa Nurovića na-
zahtijevala je raskošno finale, i Nurović joj potonule pomirenosti, tako se i svakodnevica stoji da se svakodnevica proširi i dijahrono,
ga je uobličio paradoksom: “I, ovako slije- proširuje kako svojim novim licima, tako i prema pjesničkoj i kulturnoj tradiciji, i sin-
pog, / u samicu me zatvorili.” glasovima srodnosti prizvanim iz bliže i da- hrono, prema što šire zamišljenoj iskustve-
Pjesnički glas Redžepa Nurovića osta- lje pjesničke bliskosti, koja se u ovoj poeziji noj ravni. Pritom je ova poezija otvorena
je postojano vezan za prostor svakodnevi- prostire kao svakodnevica pjesničkog uma. za jezičke sadržaje različite po postanju i za
ce. U tom prostoru, čas kamernom i goto- U knjizi Diktirane pjesme, kako i samo tematske izazove kojih se poezija vrlo često
vo intimnom, pjesnik pronalazi poticaje ime kaže, nova lica svakodnevice, već sa- kloni ili s njima teško izlazi na kraj. To je
za oblikovanje slike svijeta, i to one slike svim pristala uz nju, pa tako i posve prirod- doprinijelo da se u knjizi Diktirane pjesme
koja se, nimalo trajna kao cjelina, rasipa u ni dio pjesme o svakodnevnim prizorima i nađe niz pjesama koje jesu očuvani doku-
času, na naše oči, ali koja ostavlja tragove nesvakodnevnim utiscima proisteklim iz menti savremene poezije.
produženog trajanja u osjetljivom proma- njih, jesu virtualni svijet i količina vreme- Već sam rekao da je Redžep Nurović u
traču. Liričar je takav promatrač, a lirika na kupljena kod nebeskog provajdera, ispi- fazi pune pjesničke zrelosti. Njegov talent i
je, po Nuroviću, pjesma osjetljivih i uvijek sana tuđom rukom, drugom rukom; svijet njegova tehnička umijeća zaslužuju krupnije
budnih čula. Nurović je liričar svakodne- “mraka” postao je dio svakodnevnog svije- teme od onih kojima se uglavnom prepustio
vice, lirski reporter koji govori o obližnjim ta, pa je otuda naselio i Nurovićevu liriku u novoj knjizi, možda pod utjecajem zdrav-
stvarima iz neposrednog, uvijek iznova vi- satkanu iz raznih vremenskih, situacionih stvenog problema koji dominira njegovim
đenog / dokučenog iskustva. i tradicijskih niti. Lica prizvana u pjesmu životom. Vjerujem da u Nuroviću ima sna-
Povremena, mimikrijska upotreba sva- otkrivaju koliko se svakodnevica temeljno ge i istrajnosti da nastavi svojim putem;
kodnevnog žargona i jeste samo vanjski izmijenila, ali otkrivaju i strategiju ove lirske bilo bi to dobro i za našu poeziju u cjelini,
omotač za iskazivanje stvarnosti iz iskoše- hronike koja uporno govori konkretiziranim koja svoju budućnost može zasnivati samo
ne, lirski bezinteresne pozicije, pri čemu jezikom svoje nove situacije i istinskom vo- na raznovrsnosti i razlikama. Ondje gdje
prisustvo pragmatičnog tretmana stvarnosti ljom da je razumije iznutra. svi misle isto, uskoro prestaje da se misli. n

STAV 12/11/2020 79